Livo na slici je mala replika raspela (križa) na koji je brokvama prikovan čovik po imenu Isus. Ovu priču glede njega i UZORITOSTI započet ću s jednim vicom.

Ima čovik jedno pametno papagalo koji bi mu zna dodat mu vidu kad bi nešto radija, vikat 'vatra' kad bi zaboravija da je stavija kuvat kavu, igrat se s njim na 'vatalo' ako bi mu da ist nešto šta ne voli, kakit se nekom njegovom prijatelju na glavu ako mu se nije sviđa i vikat 'kreten', kreštat kad bi neko kuca na vrata i vikat 'lopov', vatat mušice, i slične stvari. ka neki pernati pas, koji uz to zna i govorit. Ujutro bi on iša radit, a papagalo bi čuva kuću. UZOR od beštije u svakom pogledu.
Kad je čovik priko telefona tražija firmu koja mu može isporučit ugljen za grijanje kuće, papagalo je to sinja.
Jednog dana, kad se vraća s posla naiđe na radnike koji su iz kamiona iskrcavali dvi tone ugljena isprid njegovih vrata.

- Za koga je ovi ugljen? - upita čovik.
- Za Vas.
- Za mene?
- Jeli ovo vaše ime? - reče radnik i pokaže narudžbu i radni nalog.

Vidi čovik da je sve s podacima u redu, ali mu nije jasno tko je naručija ugljen. Potpiše nalog iz stavi ugljen u podrum. Sutra dan kad se je vraća s posla opet radnici iskrcavaju ugljen - na njegovo ime. Spremi on i to ali kad su treći dan opet došli radnici s ugljenom - popizdija. Sutradan odglumi da ide na posal i sakrije se u kući da prati događanja. Kad u neko doba papagalo skoći do telefona.

- Alo, dobar dan, prodajete li vi ugljen?
- Da, izvolite.
- Molim Vas da na moju kućnu adresu, Stepinčeva 666, dostavite dvi tone ugljena.
- Nema problema, očekujte nas oko kraja radnog vrimena.
- Hvala.

Čovik popizdija, uvati papagalo, i zakuca ga na križ i obisi kraj raspela (križa) na kojem je bija Isus.

- Eto ti sad Vraže jedan. Tu ćeš tu za kaznu visit misec dan.

Stoji papagalo tako na križu i u neko doba pita Isusa:

- Ej, kako se ti zoveš?
- Isus.
- Koliko si ti vrimena na ovom križu?
- Priko 2000 godina.
- Jeba te Bog, koliko si ti ugljena naručija.

U vicu se spominje nekoliko pojmova: Čovik, Papagalo, Radnik, Stepinac, 666, Vrag, Kazna, Križ, Isus, Bog i možda još koji. 'Ko ovde može bit UZOR. Papagalo nije, to je beštija. Vrag i Bog su pojmovi vezani uz religiju, vjeru i Crkvu i koliko ja znam do danas nema opipljivih dokaza da postoje (bar za mene). Ajmo onda razlučit jedno po jedno. Neki dan bija je film '10000 prije Krista'. I tu se svašta događa i spominje glede Boga i vjere, što oče reći da ovo što propovijeda Crkva nije ništa novo, samo je ona svoje znanje vijekovima vrlo 'ružno' koristila. Jeste li gledali film 'Hrabro srce (Braveheart)? Glavni lik, William Wallace, nakon što mu Englezi ubiju ženu, istjeruje pravdu, te indirektno započinje rata za nezavisnost Škotske. Na kraju je izgubija glavu jer nije htio priznat grijehe. Zna li Crkava što je pravda? Neki njezini vjerodostojnici znaju.

PRIMJER I

Isus Krist, također Isus iz Nazareta ili Isus Nazarećanin, utemeljitelj kršćanstva i važna figura u nekoliko drugih religija (izvor: WikipedijA). Po mom poimanju nastanka čovjeka, nije on nikakav Božji lik ili Sin Božji, već po mom sudu, biološki gledano rezultat je 'pumpanja' mame od strane tate. Vjerujem da je bio naočit, prilično jak i razvijen, visok, samopouzdan, obrazovan i moralan čovjek i moguće je uistinu postojao. Mnogima 'protivnicima' je vjerojatno bio strah i trepet zbog svojih uvjerenja. Zato je 'običnim' ljudima bija UZOR.

Učija je ljude dobroti i kako da se odupru nepravdi. Stoga je navjerojatnije je smeta tadašnjim 'tajkunima', ali oni nisu imali plačenike da ga ukokaju. Zato su im poslužili Rimljani, a Rimski običaj mučenja zarobljenika bija je razapinjanje na križ. Znali su razapet na tisuće ljudi u jednom danu. Da bi sve bilo u stilu naterali su ga da križ nosi sam, kako bi mučenje bilo dojmljivije i zastrašujuće. Strah ima zaprepaščujuću moć, osobito u panici. Moguće je Isus bija jak i izdržljiv čovik, pa kad su ga skinuli s križa i tili zakopat, još je bija živ, pa je 'uskrsnija' ali opet izgubija glavu pod drugi put. Sam se borit protiv nepravde vrlo je teško.

PRIMJER II

Jednog dana moj stariji unuk sija je na pod i ne mrda.

- 'Dabi šta je?'
- 'Dida boli me drob, ne mogu se maknit.'
- 'Di te boli?'
- 'Ovde' - i pokaže misto di je slip crijevo.

Baka i ja sami, ali odma smo skužili što je, jer mu je i mama imala upalu slijepog crijeva pa smo nešto naučili, odmah zvali taksi, odnija sam ga u auto i pravac 'Hitan prijem za djecu'. Tamo gužva, Dabi sidi na meni i stenje, tako da sam tija uletit preko reda. Ali, ostali su počeli govorit tipa - 'Ja odika čekam već dva sata.' - 'Ja sam se dotrala iz Šibenika.', i sve u tom stilu. Taman sam se razmišlja oću li popizdit ili ne, kad dođe jedna gospođa s ditetom i kad je vidla Dabija pita:

- 'Šta je malome?'
- 'Ima bit da ima upalu slipog criva.' - Sluša ona ove druge šta govore i reče:
- 'Ovi mali ne može čekat. Svi mi ostali možemo. Uđite vi odma čim se vrata ambulante otvore.'

Za divno čudo, nitko ništa nije prozborija, jer je to rekla tako autoritativno da se nisu usudili ni pisnut. Ponašenje i razmišljanje te nepoznate gospođe može bit UZOR svima u svakom pogledu. I tako mi uletismo u ambulantu. Osoblje ljubazno da ne može bit bolje. Nisam na to navika u bolnici. Nakon brze konstatacije stanja, odvede sestra Dabija u kolicima na hitan kirurški prijem i odma ga utira unutra. U knjigu zapažanja odma sam zapisa da mogu biti UZOR u svom poslu svima.

I likari na hitnom bili su prva liga, ali nisu ga mogli odma operirat iako su smista pripremali operacionu dvorani, jer je policija došla s nekim tipom koji je bija upucan. Bija je u godinama da sigurno nije bija u Domovinskom ratu. Odakle mu pištolj? Što napraviše ovi šućmurasti od moje Domovine. Poligon za obračunavanje bandi svih vrsta vatrenim oružjem. Svako malo se negdi puca. Prepoznajem zvuk oružja u odnosu na petarde. Užas.

Ali (uvik ima neki ali) nakon operacije paraskopski nisu Dabiju dali antibiotike? Sutra smo opet završili u bolnici di je osta skoro dva tjedna. Zašto mu nisu dali atibiotike? To treba pitat 'Ministra zdavstva' jer to je prema njegovim naputcima. Baš se pitam bili on sam sebi uskratija antibiotike. Govnarska odluka u vrhu govnarske vlasti.

PRIMJER III

Nekako u doba nakon 'zgode' s Dabijem, nađem se s ekipom na proslavi godišnjice mature i pričam šta mi se s unukom dogodilo.

- 'Nije to ništa, a sad čuj ovo.' - reče Lola.
- 'Triba sam poć na operaciju srca, ali mi se ćer javila iz Zagreba da mi je sredila pregled kod pravoga likara i da dođem tad i tad. Otiša ja u Zagreb. Likar me prigleda i kaže:'
- 'Gospon, ja se na vašem mjestu ne bi operira. Nije to tako kritično samo se malo više pazite. A ako baš želite možete i u Splitu, dobri su vam oni. Ali morate imat jednog jako dobrog prijatelja u bolnici.'
- 'Pa imam prijatelja, sredija sam tko će me operirat i nema problema.'
- 'Gospon, nisam na to mislil. Mislil sam na dobrog prijatelja koji će točno znat kad Vam je operacija i kad će bit gotova.'
- 'Pa imam tog likara, u čemu je onda problem?'
- 'Nisam na njega mislil nego na nekog dobrog pouzdanog prijatelja.'
- 'Doktore, ništa ne razumin?'
- 'Gospon, gledajte. Taj Vam prijatelj mora nakon operacije biti u mogućnosti odmah vam dati antibiotike, inače neće bit dobro.'

Ima li to veze s govnarskim odlukama 'Ministarstva zdravstva' naših šućmurastih vlada? Neko nas sabotira? I cili život naš! Možda vlada? KAKO TO? (Vojko V).

Neimenovani likar u Zagrebu može bit UZOR svakome, ali Hrvatska vlada nikome.

PRIMJER IV

Sredila mi starija ćer pregled štitnjače u privatnoj poliklinici. Muž joj je mornar pa ima love. Može mi to priuštit. Mogu li ja sam sebi to priuštit. Mogu pizdu materinu. Od doba > p.F. moja žena i ja imamo taman toliko mirovine da možemo platit režije i molit Boga (ako ga ima) da se neki kurac ne pokvari u kući, jer smo onda najebali - ne gine nam kredit i možemo zaboravit šetnju na kavu i pivo. Bolje da ne spominjem što mislim o 'onima' koji su mi obitelj doveli u ovakvu situaciju. A 'oni' nema šta nemaju.

Zna sam da mi je štitnjača u kurcu (dobri dragi Domovinski rat), i nije me puno briga. Operira sam rak, i štitnjača kakva god bila trajat će sve dok ja budem traja. Ipak sam za udovoljit ćeri otiša na pregled. Nalaz je bija loš što sam i očekiva. Likar je u toj privatnoj poliklinici tuka faturete, uz redovni rad u bolnici. Veli on meni:

- Šjor, evo vam nalaz, i dođite na kontrolu u bolnicu. Ionako nemate novaca i ne trošite ih ovdje. Ne morate se ni javit na šalter. Pokucajte na moja vrata pa im se javite posli pregleda.'
- 'Hvala doktore.'
- 'Nema na čemu.'

Eto, unatoč tome što tuče faturete može bit UZOR za svaku pohvalu. Zašto to nebi radio ako mu je vlada svojim odlukama to omogućila? Prije pregleda, triba izvadit krv. Staviš uputnicu na hrpu i čekaš. Pomaže li što sam branitelj? Ne pomaže. Ali pomaže nešto drugo.

- 'Tko je član HDZ-a ne mora plaćat participaciju za dopunsko.' - veli javno i glasno sestra kad je uzela uputnice.

Jeba te, za nevirovat, glavni krivci za moralnu i gospodarsku propast moje Domovine - HDZ (Humanost i Dobročinstvo Zaslužnima) infiltrirali su se svuda i dalje razjebavaju sustav i moju Domovinu. Isto ka za doba NDH - 'Ustaše + ostali'. Bit će ih jebeno RAZMONTIRAT - zauvijek. Osobito zbog toga što mladi ljudi svjesno ili nesvjesno vrijednostima koje su usvojili u školi i obitelji pridružuju slavljenje ustašluka i pjevanje Thompsona. Nešto debelo nije u redu? Možda vlada, možda škola, a možda i crkva, možda sve to ili nešto drugo? Kako to? Proći će još nekoliko generacija da bi se stvorili uvijeti za kvalitetne promijene, te da Hrvatska postane za svoje građane 'Švicarska'.

PRIMJER V

Starija ćer, slično kao u 'Primjeru IV' sredila mi u veljači (misec kad se mačke jebu i organiziraju fešte od krnjevala) pregled u očnog likara u privatnoj poliklinici. Likar, kao u prethodnom slučaju, radi popodne faturete. Jedno dvi ure me je pregledava i ustanovija da je sve uredno osim što na lijevom oku imam mrenu i da je moram operirat.

- 'A doktore može li se ovdje izvršit operacija oka?' - pita moja ćer.
- 'Može, ali niste valjda poludili kad gospodin (ja) u bolnici sve može obavit mukte. Ovde bi ga to došlo oko 9'000 kuna (devet tisuća kuna).'

I ovi očni likar može bit UZOR ka likar iz prethodnog primjera. Uzeo Drago uputnicu, prošeta se do bolnice i zapisa za operaciju kako slijedi:

Slika 1. Zakazivanje operacije nakon pregleda u veljači.

Jeba te, operacija tek za deset miseci, i medicinska sestra mi se ispričava da ona ne može ništa prominit, jer sve izračunava kompjuter. Zašto mi se ispričava? Skužija sam posli da je vidila moj status na izkaznici HZZO kad me je zapisivala, pa joj je moguće bilo žaj šta ne može ništa učinit da to ide brže, ili se pripala da ću napravit barufu.

Slika 2. Zdravstvena iskaznica Hrvatskog Branitelja (HB).

Znači ja ka Hrvatski Branitelj - Dragovoljac, imam 'popust' da ne plaćam DZO. Ali i dalje sam dio 'stoke sitnog zuba'. Dok sam bilja u ratu svi moji ukućani imali su DZO preko mene, sada nemaju. Sada moj braniteljski i dragovoljački status niko ne jebe 5%. Da nisam ima terenski dodatak 'ratnička plaća' bila bi mi za ništa. Ima sam neku prednost nakon demobilizacije kad sam se zapošljava, ali sada to više ne igra. Kad sam se razbolija i otiša u mirovinu, ima bi mirovinu 'za kurac' da nisam bija HRVI, nebi od nje moga platit ni režije. Što ćeš, pravedan mirovinski sustav koji generira sirotinju. A invalidski dodatak mi je cilih 114.75 kuna (stotinu četrnaest kuna i 75 lipa). Ne mogu kupit ni sve likarije koji mi trebaju, jer neke na listi HZZO mi ne odgovaraju.

Jeli Hrvatski branitelj bija UZOR na početku ere > p.F. - DA, samo ne znam kome. Moje ukućane i rodbinu to nije nešto posebno dojmilo. Osim toga nisu svi branitelji isto pizali.

Jeli Hrvatski branitelj danas UZOR skoro tri desetljeća > p.F. - NE, kreten samo takav. Tko te pizdo tjera u rat. Kad nisi sposoban bit dobar poduzetnik (kao recimo Čermak, Rajić, Rojs i slični), krepaj, pogotovo ako si bolestan. Samo jebeš proračun Republike Hrvatske i ništa ne pridonosiš. Ubi se pizdune. Moram priznat da mi je to više puta palo na pamet, a ni sad nisam daleko od toga. Može bit da mi se takav poriv povremeno javlja jer nisam tražija 'odrješenje od grijeha'.

Palo mi je na pamet da je ministar zdravstva Milan Kujundžić reporteru Mislavu Bagi, koji ga je pita kada će se provoditi reforme, poručio da ode okulisti. Mislav je provjerio koliko bi na takav pregled morao čekati. Na pregled bi u KBC-u Zagreb čeka 242 dana. U ostalim gradovima nešto manje. Sada zna i koliko se čeka za operaciju. Ukratko, zdravstvo nam debelo zaostaje za razvijenim zemljama i sve je više 'za kurac'. Jedina kvaliteta je mnoštvo moralnih i dobrih likara koji iz Hrvatske vukojebine biže ča. Otaje otpad.

PRIMJER VI

Ajmo malo nazad u povijest oko 74 godine od sada. Ali i još par godin prije toga. II WW (drugi svjetski rat) trajao je 1. rujna 1939. - 2. rujna 1945. Započele su ga Sile Osovine, savez Velikog Njemačkog Trećeg Reicha, Kraljevine Italije i Japanskog Carstva (uz poltrone ka Mađarska i Bugarska) prema ugovoru o prijateljstvu između velikih nacionalnih vođa Adolfa Hitlera (Hićo) i Benita Mussolinija (Duće) koji je taj savez nazvao 'Osovina'. Suprostavile su im se gotovo sve ostale države svijeta ujedinjene u jedinstveni protivnički savez - 'Saveznici', na kraju pobjednici rata. Njemcima je Hićo bija UZOR. Naprosto je nevjerojatno kako je uspija zaludit tolike milijune ljudi; bez TV-a.

Njemačka je brzo vojno slomila Poljsku, Nizozemsku, Belgiju i Francusku. Praktički su se gotovo bez gubitaka 'prošetali' kroz te zemlje. Slično je bilo i sa 'Starom Jugoslavijom', između 6. i 17. travnja 1941. Sile Osovine 'satrale' su Kraljevnu Jugoslaviju dok si reka 'keks'. U suštini to je bilja IMPERIJALISTIČKI rat u kojem je Njemačka htjela povratiti okupirane teritorije koje je izgubila u I WW. Eh, što je lipo koristit gotovo mukte prirodna bogatstva i ljudstvo 'nemoćnih' zemalja. Englezi to savršeno znaju, kada su to naučili od Turaka - 'Harač, harač, rajo, treba!'.

Italija je od ranije imala planove za razbijanje Jugoslavije, kako bi uspostavom svoje imperijalne vladavine na istočnoj obali Jadrana pretvorila to more u svoje unutrašnje vode. Ima ih i sad. Na ovom području osnovana je 10. travnja 1941. godine Nezavisna Država Hrvatska (NDH) pod vodstvom ustaškoga pokreta na čelu s Antom Pavelićem. Država nastala uz pristanak okupatora nepriznata izvan okvira ratom uvjetovane njemačke i talijanske utjecajne sfere. Iako je uspostava same Hrvatske države, nakon sloma Kraljevine Jugoslavije, u hrvatskoj javnosti bila pozdravljena, već prvi koraci pokazali su da je stvarnost drugačija. Italija joj je oduzela dragocjena primorska područja i NDH uopće nije smjela imati svoju ratnu mornaricu i tako pretvorila NDH u monarhiju s talijanskim kraljem, odnosno u talijanski protektorat. A Mađarska je okupirala Međumurje i Baranju. Vojno i policijsko zapovjedništvo bilo je pod patronatom fašista. Ante i ustaše morali su radit ono što im fašisti nalože. U to se ubraja progon i ubijanje svih 'nehrvata' i nepodobnih 'hrvata' po načelima nacističkih logora smrti. Najveći logor u NDH bio je Jasenovac. U potpunosti totalistički režim. Toliko o 'nezavisnosti' Hrvatske države.

Slomom fašističke Italije i njezinim prelaskom na stranu Saveznika tijekom 1943. javljaju se pokušaji da tako postupi i NDH. U njima isprva sudjeluje i Ante Pavelić, no kada postaje jasno da se zapadni saveznici ne namjeravaju iskrcati na Jadranu, odustaje - te NDH ostaje saveznikom Trećeg Reicha do zadnjeg dana jer je Ante bio svjestan da bi ih bez 'zaštite' saveznika partizani 'zgazili' zbog svih sranja koja su do tada napravili. Glavne sudionike pokušaja pridruživanja saveznicima Ante zatvara; pa ih je posli lipo ukoka. Regularnu vojsku bivše kraljevine - Domobrane, 1944. pridružuje Ustašama. Spajanjem Domobranstva i Ustaške vojnice nastaju Hrvatske Oružane Snage (HOS) iliti Hrvatska domovinska vojska. Jedinstvena vojska koja je bila prožeta ustaškim duhom i kojoj bi na čelu bili ustaški časnici. Ustaška vojnica bila je ustaška stranačka vojska, što je podrazumijevalo odgovarajući čin i plaću; nešto kao nacistički SS. Službena novčanice bila je KUNA, a gle čuda u ovom misecu Hrvatska vlada uvodi KUNU 1994. kao novčanu jedinicu.

Ustaška je vlada napustila Zagreb 6. svibnja 1945, neposredno prije ulaska partizanskih postrojbi (8. svibnja). Većina preostale ustaške i domobranske vojske, s izbjeglim civilima, dospjela je do Austrije, te se 15. svibnja 1945. godine predala britanskim vojnim predstavnicima, koji su ih zatim prepustili jugoslavenskoj partizanskoj vojsci. Svih osim Antu. Njega su smišljeno 'spasili'. Ne znam na čiji nagovor? Da nije CRKVA štagod tu petljala po svom starom običaju. To je rezultiralo Bleiburgom i Križnim putem, s vrlo velikim brojem žrtava među zarobljenim vojnicima i civilima. Svašta se događalo u mjesecu svibnju tijekom povijesti. Čak i Prvi Maj.

Hićo se je pred kraj rata ubio kao i većina njegovih prvo-podređenih, a Dućea su zajedno s ljubavnicom 28. travnja 1945. uhvatili talijanski partizani pri pokušaju bijega u Švicarsku. Strijeljan je po kratkom postupku; narednog dana Mussolinijevo tijelo, tijelo njegove ljubavnice i tijela drugih poznatih fašista, obješeno je naglavačke u Milanu. Nisu ih razapeli na križ po ugledu na Rimljane.

Navedeno sve možete provjerit pitajući 'Google'. A možete pitat i rodbinu koja je II WW proživjela. Svjedoci uživo, bez papira.

Majka mi je prije II WW radila u Zagrebu kao sluškinja u jednoj gospodskoj Zagrebačkoj familji. Poslali su je u Zagreb da se smanji broj gladnih usta za hranit. Tamo je dočekala početak rata i stvaranje NDH. Kaže da su Zagrebčani bili ludi za Ustašama. Obažavali su Ustaše; bili su im UZOR. Zagreb je bija pun reklamnih plakata ka što je ovaj na narednoj slici.

Slika 3. Propagandni ustaški plakat.

Na plakatu su Ustaška zastava uz Fašističku zastavu te Ustaški vojnik s lipim oznakama na odori. Može bit da je plakat neko 'fotošopira'. Onda sam usra motku jer sam stavija lažnu sliku. Fašistički okupator nije se u Ustaše puno dira jer su zdušno radili sve što im je naložija. Majka ih nije baš volila i nije se pridruživala njihovim slavljima i paradama ka šta je ova prikazana na narednoj slici.

Slika 4. Prikaz rasta kukuruza u Zagrebu i okolici.

Ako neko misli da je ovo na slici fašistički pozdrav grdno se vara. To su učesnici parade uživo prikazivali koliko je narasta kukuruz u Zagrebu i okolici. Ako ne virujete pitajte savjetnike KGK. Oni sve znaju kako valja. I danas Zagrebom svako malo šetaju 'debili' u Ustaškim crnim odorama. Na diku i ponos našoj vladi koja to vidi kao 'sporedni' događaj. Gotovo odmah po dolasku Ustaša na vlast, započele su likvidacije zagrebačkih Jevreja, Srba, komunista i ostalih antifašista. U brojnim ustaškim zatvorima, mučilištima i gubilištima, poput sabirnog logora u Savskoj ulici. Majka mi je znala da se je tamo nešto događalo ali nije znala šta, i instiktivno za svaki slučaj to misto zaobilazila.

Slika 5. Ustaško kukuruzište u Zagrebu (Savska ulica).

Tamo su ih učili kako se mjeri visina kukuruza, a ako nebi (a u pravilu nebi) savladali 'gradivo', prijevoznim sredstvom okupatora, najčešće vlakom, odvodili su ih u Jasenovac ili slične logore u Hrvatskoj i Njemačkoj, kao njemački Auschwitz-Birkenau.

Slika 6. Fašistički transport & Antina slika.

Antina slika znala se je postavit je na vrhu lokomotive vlaka jer Ustaše nisu imale svoj vlastiti prijevoz, već 'posuđen' od fašista. U logorima rješavali su se 'nepodobnih' a i znali slikat s njima za uspomenu.

Slika 7. Slika s 'nepodobnima' za uspomenu.

Sve u svemu, zajednička ljubav Njemačkih fašita i Utaša je cvijetala. Ante je bija u dobrim odnosima s Heinrichom Luitpoldom Himmlerom, poštovanim kardinalom Alojzom Stepincem, a CRKVENI vjerodostojnici rado su pokazivali koliko je narastao kukuruz.

Slika** 8. Ljubav - Ante & Himmler & Crkva. ( + / - )

A lipo je bilo u Zagrebu bit Ustaša. Gotovo svugdi do priobalja bez obzira što je više od pola NDH bilo izravno pod paskom fašističke Italije. Italiju baš puno nije bilo briga za Bosnu i Dalmatisku zagoru. Talijanima je više na srcu bila Istra i Dalmatinski priobalni gradovi. Lipa uniforma, oružje, plaća i moć i gotovo odrišene ruke u pogledu 'posla' privukao je veliki broj ljudi da se pridruže ustašama u Bosni i Zagori. Bolje je bit 'baja' s uniformom i pucaljkom, nego nepismeno sralo i 'niškoristi' bez toga. Po tome ispada da je u Ustašama bija sami ološ?

Istina, u Zagrebu postoja je među mladima 'pokret' otpora protiv fašista ali mu borbeni učinak nije bija veliki. Više su brinuli o spašavanju ljudi iz ralja Ustaša i skrivanju ilegalaca. Bija je jedan pokušaj Ustaša kada su na tada drvenom stadionu u Maksimiru pokušali izdvojiti srednjoškolce srpske i židovske nacionalnosti od onih hrvatske, no mladi komunistički ilegalci sabotirali su akciju izdvojivši se zajedno sa svim srednjoškolcima i usput zapaliti stadion.

U Splitu i ostalim gradovima u Dalmaciji Talijanski Fašisti provodili su prisilnu Talijanizaciju ili potalijančivanje, proces kulturne asimilacije tijekom kojeg se netko i nešto nimalo talijansko pretvara u talijansko. Prisilna talijanizacija se provodila uvođenjem talijanskog jezika i kulture u školama, ustanovama, javnim obraćanjima i slično. Ljudima su mijenjana imena i prezimena da sliće talijanskima. Naravno, ljudima u priobalju to nije dobro sijelo. Tko se je odupirao nije dobro prošao. Talijanski fašisti držali su pod kontrolom Ustaše i skupa su napravili veliki belaj u Dalmaciji. U Splitu nije bilo parada ka u Zagrebu. Dapaće, na Dućeove grafite nacrtane na zidovima kuća često su letile boćice tuša Splitskih srednjoškolaca. Profesora Ćiru Gamulina Talijani u zatvoru prebili nasmrt jer je u razredu tvrdoglavo govorio - hrvatski. Obješenih ljudi bilo je svako malo. Ustaše i Talijani uredno su obavljali svoj krvavi posao. Talijani su volili gradom svirat muziku, a Spličani se od njih odmicat. Vojna glazba prolazila je redovito gradom da bi svirali prilikom podizanja i spuštanja zastave. Građani su je morali pozdravljat fašističkim pozdravom, jer ako netko tako ne bi postupio, bio bi premlaćivan. 9. studenog 1941. godine Splitski ilegalci zasuli su Talijansku muzičku ekipu bombama. Otada su Talijani svake noći od straha pucali uokolo, bojeći se svake sjene. A glazba nekoliko mjeseci nije prolazila gradskim ulicama. Sabotaže i oružane akcija postale su stalna praksa Splitskih ilegalaca.
Na otocima Talijani su sprovodili isto, samo je tamo bilo puno manje fašista te je talijanizaciju provodila talijanska regularna vojska, koja nije bila okrutna kao fašisti, pa otočani nisu toliko najebali. Ali najebala je Dalmatinska Zagor, Lika i BiH gdje su uspješno 'harale' Ustaše, gdje talijanskih fašista gotovo da nije bilo.

Pape mi je služija vojsku ka graničar prema Italiji. Tu je svlada sva talijanska jezična narječja i naučija igrat sve talijanske igre na karte. To je tako dobro savlada da je materi sla lovu za živit. Kako je doša u Split već sam napisa u priči POVIJEST RATOVANJA. Kad se je javija u partizane reklu su mu otprilike ovo: - 'Ti dobro znaš talijanski. U Splitu si već dugo. Ne ideš na teren, pametan si i snalažljiv, pridružit ćeš se ilegalcima u Splitu.'. Tri godine, između ostalih aktivnosti, hoda je po njihovim balovima i plesa s njihovim ženskama dok njegovu trojku nisu uhvatili. Dvojcu su u oružanom obračunu ubili, među njima bija je i vođa trojke, a pape mi je bacija pištolj i umiša se među raju. Ipak je kao osumječenik završija u Ustaškom (fašističkom) zatvoru. Ubili su Boga u njemu ali ništa nije prizna. Nekim čudom su ga pustili. Moguće su mislili da će ih odvest do drugih ilegalaca. Tek nakon par miseci uspija je uspostavit vezu s partizanima i otiša na teren. No, razbolija se i završija na otoku Visu gdje je bija saveznički aerodrom i partizanska bolnica. Na Vis je doša Tito i vrhovni štab jer je bija branjen topovima da ni komarac nije moga proć. U to vrime avioni nisu mogli letit visoko. Tako je jedno vrime moj uzor PAPE bija uz drugi moj uzor - Tita.

Nadam se da je štiocima sad jasno kakav UZOR su Ustaše bile u Zagrebu i u Splitu. Stoga ne čudi koketiranje vlade u Zagrebu s Ustaštvom. Pa su znalci KGK opet krivo svitovali. 18.05.2019. godine je održana komemoracija na Bleiburgu (Misec Maj). Komemoracija u povodu 74. godišnjice bleiburške tragedije koju organizira Počasni bleiburški vod (Ustaški), a pokrovitelj komemoracije je Hrvatski sabor. Na taj skup blagonaklono ne gledaju lokalne austrijske vlasti i prvi je put okupljanje okarakterizirano kao javno, a ne kao vjersko. Austrijske vlasti sad ga mogu prekinuti u svakom trenutku, ako uoče nedozvoljene poruke ili obilježja. Mišljenje su prominili jer se žele riješiti fašističkog bremena kojeg već dugo nose. Crkva u Koruškoj odbila je zahtjev Hrvatske biskupske konferencije da se na Lojbaškom polju održi misa. Austrijski svećenici smatraju kako ta misa šteti ugledu Katoličke crkve zbog političkih konotacija.

Godinama je ova komemoracija, kojoj je pokrovitelj Hrvatski Sabor, bila loše prikrivena izlika za veličanje NDH i propalog, fašističkog Ustaškog režima. Zašto? No ove godine su tome na kraj odlučili stati Austrijanci. Austrijska policija najavila je rigorozne kazne za bilo kakvo isticanje fašizma, čega zadnjih godina nije nedostajalo. Stoga Premijer, Predsjednica i šef Sabora nisu došli na Bleiburg, ali ne znam jesu li došli pameti. Poslali su izaslanike. Ali zato je tu došla druga elita ala eurozastupnica Ruža Tomašić (ne znam je li došla motorom?), Vladimir Šeks, Velimir Bujanec i slični. Organizatori iz Počasnog bleiburškog voda očekivali su kako će doći Njonjo ili barem potpredsjednik Sabora. Jadni, nije im se uslišila želja.

Ja još uvijek ne kužim kako ovom našem narodu ne ide u glavu da su Bleiburške žrtve, među kojima je sticajem okolnosti stradalo i puno civila, čista osveta za sva sranja koja su Ustaše radile tijekom rata, osobito u suradnji s Talijanskim Fašistima, te da to nije vrijedno izdizati do nivoa svetosti. Što se CRKVA ne uhvati komemoracije poginulih partizana koji su 'zaposlili' na ovom terenu hrpu fašističkih divizija u borbi za slobodu. Koga danas veliča Hrvatska katolička CRKVA? Svoje 'prijatelje' iz II WW? Sve mi se čini da su i dalje skloni mjerenju visine kukuruza. Izgleda da je i kod 'susjeda' slično. A što se tiće Bleiburga, osveta uz puškomitraljesku cijev ne da se kontrolirati. Rat je jedno teško sranje, u osnovi organizirano ubijanje i u njemu nema ništa dobrog. Što se tu ima slavit i komemorirat? Istina, ako si prisiljen branit se, nećeš se ponašat kao princeza, ali moraš bit svjestan i posljedica.

OPASKA: Što je o mom UZORU mislio fašištički SS glavešina Heinrich Luitpold Himmler možete pogledati u filmiću u Priči 'Urbani Jugoslaven'.

PRIMJER VIII

Da se prošetamo malo kroz informatičku struku. Dva su brenda koja zauzimaju neki značajan postotak na IT tržištu.

Microsoft sa svojim Windows operativnim sustavima za PC kompatibilna računala koja proizvodi tko stigne. Tako su u nas bila vrlo popularna računala sadašnjeg ministra obrane Krstičevića, koji je osnovao po umirovljenju od Stipine strane firmu KING, te sastavljao PC računala prema već unaprid dogovorenim specifikacijama s ministarstvom obrazovanja, i tako dobiva 'posao' gotovo na svakom natječaju. Jebi ga, snalažljiv čovik.

Apple ima vlastiti uniksoidni (pravi multitasking) operativni sustav macOS za kućna računala i poslužitelje i strogo testirane komponente koje su uvijek bile za jednu klasu snažnije od najboljeg proizvedenog PC računala. Razliku u kvaliteti prikazuje naredna karikatura. Treba li napominjat koje je računalo značajno bolje i skuplje i predstavlja informatičarima UZOR?

Slika 9. Razlika u poimanju kvalitete OS.

macOS operativni sustav, računala i poslužitelji, prvenstveno podržavaju profesionalne programe za razvoj programske potpore i programsku potporu za izradu publikacija i vrlo malo služi kao platforma za igranje. Kod Windows operativnog sustava je obrnuto. Stoga Microsoftovi uradci imaju vrlo veliku raširenost bez obzira koliko su kvalitetni. Tko može - bira; Inače Microsoft i neki jeftin PC.

Jedan moj prijatelj, koji je radio u prodaji računala i servisiranju istih, kaže da su se PC računala redovito vraćala na popravak u servis, a prodani Apple nikad.

P.S. Moj odgovor svima, osobito glede 'PRIMJER VI' je slika 10a, osobito kao otpor onima prikazanim na slici 10b, kao i nekim Crkvenim komemoracijama:

Slika* 10. Vješanje Stjepana Filipovića / Hrvatine. ( + / - )

A 90' godina spomenik ovom hrabrom mladiću, koji je presudom njemačkoga vojnog suda osuđen na smrt vješanjem, 'odletio je u zrak'. Danas neke od novijih spomenika čuva policija, ili moraju na reparaciju jer su im broncu nagrizla kokošja jaja. Da mi je znat 'ko ih baca? Neki Anti-Hrvatski 'element'? To je današnja zbilja u Hrvatskoj. Treba radit još veće ali otpornije spomenike zaslužnima za potpuno 'razmontiranje' Hrvatske duž cijele 'Dalmatine' (autocesta A1). Kerum će, nadam se, dodat križeve.

Po meni, nisu zaslužili spomenike nego 'Remetinec', kojeg samo treba malo dotjerat (podno grijanje, bolja ambulanta, pokućni Internet ...). I stavit čvršće rešetke na prozore da nebi neko izvanka upa i ometa 'goste'. A nebi bilo loše revitalizirat 'Goli Otok', zlu ne trebalo. Sve bi ima: topli pod, TV, Internet, novine, blagovaonicu, knjižnicu, razna sportska igrališta, učinkovitu medicinsku potporu uz osobito dobru spizu. Ujutro vrlo rano doručak i pravac kopanje kanala za vodu, struju i Internet po otocima, te kopanje buža između otoka za izgradit cestovnu povezanost. Popodne ručak (marendu nose sobom), te odmor do večere. Nakon toga obvezno gledanje dnevnika HRT1, potom slobodne aktivnosti i spavanje. Koji će mi kurac zatvorenik koji ne može radit i 'opravdat društvu svoje grijehe'? Ali, to je samo moje mišljenje.

Smrt Fašizmu, Sloboda Narodu!

P.P.S. Ustaše nisu imale dvojbe oko onoga što su radile. Lipo bi otišle u CRKVU, zatražile 'Odrješenje od grijeha' pri ispovjesti kod nekog crkvenog vjerodostojnika - i dobile ga. Pa opet nanovo. Ali ne bi trebalo da može valjano odrješenje dobit onaj tko je činio zlo, a ima nakanu to i dalje činit. Jebi ga, dobili bi - 'Ja sam iz crkve izašao, ispovjedio se i pričestio se. Čist sam u srcu pa mogu reći što me volja. Ispovjedio sam se pa to mogu.' - rekao je na moj užas jedan 'vjernik' nedavno prilikom verbalnog napada na predsjedničkog kandidata prilikom glasovanja na izborima. Zato danas imaju mirovinu i pizaju više nego ja. A naši 'Crkvenjaci' uvik su bili 'pozitivni' uzor našem narodu. Za popizdit je koliko su bili 'pozitivni'. Nema svak take ka mi. Zna to Austrijska katolička crkva i Papa. Slične 'pozitivce' imaju i naši susjedi.

P.P.P.S. Namuči me ova priča. Idem kojem sućmurastom naručit ugljen. Treba mi samo njegov OIB.

Došla majka s djetetom od 13 godina u pedijatra.
- Ali gospođo, ja sam doktor za malu dicu a ne za velike dečke.
- Znam, ali on je kod Vas naručen kad je ima dvi godine.

Evo, čitam na Internetu da se želi ukinut praznik Antifašističke borbe. Znači na ovim područjima za vrime II WW ni bilo Njemačkih i Talijanskih Fašista? Predlaže to neka 'Desnica', ili dupeglavci s IQ<=1, a navodno će i Hrvatski Sabor razmišljat o tome? Stoga predlažem da se ukinu svi praznici i blagdani, uključujući i Božić i da ostane samo jedan - Dan kad je tridesetak HDZ-ovaca preuzelo vlast u Hrvatskoj i RAZMONTIRALO je isključivo za svoju korist u 30G > p.F. Poštovani zemljaci Hrvati, da ne kažem 'stoko sitnog zuba' ka ja, šta ste 'tili to ste i dobili. Ako to ne možete spoznat onda je i Vama IQ<=1.

A Ruža je konačno priznala da Ustaški pokret i NDH nisu isto. Naravno da nisu isto. NDH je fašistička tvorevina pod pokroviteljstvom i upravom Talijanskih i Njemačkih fašista. Pokret je bio prije toga. Separatistički, nacionalistički i totalitaristički pokret koji se borio protiv velikosrpskog centralizma i hegemonije u kraljevini Jugoslaviji, tada bez obilježja fažizma. To što su pristaše i članovi Ustaškog pokreta radili za vrime II WW po uspostavi NDH, te se aktivno i zdušno pridružili fašistima, ne opravdava ih. Isti ljudi za oba doba, samo su u NDH imali puno više 'slobode' za sprovodit svoje ideje. Govno bilo - govno ostalo, jednako smrdi, a kad 'sazre' smrdi više. Pomirdba? Između koga? Ustaša (Fašista) i Partizana (Antifašista)? Nema šanse!

Slika* 11. Hrvatski 'PONOS'. ( + / - )

Po nekim svjetskim statistikama spadamo u najgluplji narod na svitu. Stoga neka nam svastika s 'Poljuda' u Splitu i 'Hladnice' u Dubrovniku, te 'Konjska obuća' iz Konjščine, postane idejna vodilja i UZOR kroz cili naš život! Postanimo sramota za cili svit, ako još nismo! Neka nam se svi smiju i rugaju! ka pravim redikulima! Kud ćeš većeg veselja od toga? Od jedne od najliberalnijih, najnaprednijih i najbogatijih socijalističkih zemalja svijeta postadosmo u 30G > p.F. najjadnija članica Europske unije - ukratko, moderna vukojebina. Nakon stoljeća sedmog, konačno država budaletina i tukaca! ZNA SE kako i zašto! - 'Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onaka kakvi sami želimo i nećemo nikom dopustati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!'. E, pa dobro kad je tako, neka tako i bude, moguće po uzoru na sliku 10b. Za Hrvatine na slici po godinama (mama i tata) pare mi se dosta mladi, te da od 'Domovinskog rata' nisu vidli ni 'D'. Pa koji kurac rade tamo?

Pa kad opet dođu izbori, dragi moji zemljaci glasajte opet, ZNA SE, za koga! Bit će Vam još bolje nego do sad. Imat ćete više vrsta kanti za smeće na raspolaganju. Naravno, to se ne odnosi na uhljebe.

Ako odem, nekim čudom, u nedilju u CRKVU pomolit ću se: 'Dragi Bože, ako te ima, sačuvaj me od šimiji na oltaru i ispod njega. - In nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti. Amen!'. Neću se ispovidit - neman kome! Hrvatine, ka na slici 10b imaju. Po meni, CRKVA je institucija u kojoj BOG već odavno ne boravi. Kad pogledan sliku 10b zaboli me duša, ka većinu branitelja s kojima sam bija i koje znam. Kretene ne računam, iako ih je bilo nešto malo, ali ni blizu koliko šućmurastih. Sve su veće naznake da postajemo klero-fašistička tvorevina. Svatko mrzi drugačijeg od sebe, pa taman bili rodbina. Sve smo veći nacionalisti i šovinisti. Uzdravlje!