Moja kćer rodila je prije šest godina sina, Franu, i prije par miseci malu curu Maris. Frane taman triba ić u školu a moj najstariji unuk, a devetogodišnji sin Damir (Dabi) od mlađe kćeri sad je u drugom razredu. I naravno pohađa vjeronauk ka šta je i red, jerbo smo mi katolička zemlja. Ako si katolik po naslijeđu ili geo podneblju onda si valjda i vjernik ili nisi? Eto ja nisam, vjernik mislim. Ne znam se ni pomolit, i nije me briga. Kako bi i moga bit kad sam zavšija Elektrotehnički fakultet (sada FESB). Fizika i slični predmeti iz osnovne i srednje škole daju ti pravo saznanje o životu. Crkvena dogma i znanost ne idu 'ruku pod ruku'. Ali CRKVA obilato gradi zdanja, a i sve je veći broj vjeroučitelja i mladih svećenika. Nekako imam dojam da tom njihovom 'uspjehu' pridonosi ogromna nezaposlenost koja je u 'razmontiranoj' Hrvatskoj normalna. Mladi obrazovani ljudi bježe iz Hrvatske, a oni koji to ne mogu možda idu u njihove ili vojne škole. Jebi ga, i za taj posal dobiva se plaća (od državnog buđeta), a od nečega triba i živit.

Kad sam je bija klinac moje 'radno misto' u mom zavičaju (gradski kotar Meje) uglavnom je bila je ulica, Sustipan, Zvončac i Marjan, ka i kod mojih vršnjaka. O vjeronauku gotovo nitko nije ima pojma niti nas je bilo briga. Bila je neka crkvica na Sustipanu (prvotno Splitsko groblje) u koju smo znali povirit, ali više nas je zanimalo što je u tunelima ispod crkve. Bila je tu hrpa ljudskih kostura, što nam je bilo veliko otkriće. Renovirani su samo temeljni zidovi bivšeg samostana po čemu se moglo zaključit da je bija prilično velik, a tuneli su valjda bili redovnička grobnica. Netko je skužija da smo mi, dica, obilazili tunele, pa su zazidali ulaze. Bila je i jedna duboka buža u koju se nismo mogli spustit i ne znam čemu je služila. I nju su zatvorili, jer je bila toliko duboka da bi se sigurno dobro pribija ako bi upa, možda čak i poginija.

U Wikipediji sam pročita da je na to misto u kasnoj antici bila kršćanska bazilika, na čijim je temeljima sagrađen srednjovjekovni samostan sv. Stjepana. Samostan je s vremenom propadao kada su ga napustili redovnici, da bi naposljetku bio porušen kada je gradska uprava odlučila na tom mjestu napraviti gradsko groblje. Sustipansko groblje je u potpunosti uklonjeno 1959. godine, a sačuvani su samo crkva sv. Stjepana prvomučenika, ostaci benediktinske crkve i samostana te klasicistički glorijet.

Slika 1. Glorijet.

Kako je Sustipan u biti posta park, rado su ga posjećivali zaljubljeni parovi, osobito Glorijet. Ja nisam, još sam bija premali. Eto to su bila sva moja saznanja o vjeri.

Da bi Frane bija pametan dečko, mama mu je kupovala svakojake priče i slikovnice, kupila mu globus i Dječje karte koje je zalipila na zidove sobe, ima je hrpu igračaka i s dvi godine zna se je igrat na mobitel bolje od mene. U prvih pet godina što napraviš od diteta, temelj mu je za kasnije. Iako nije znala stručno zašto je to tako (kristalizirana inteligencija koja se vrlo intenzivno razvija do adolescencije; bija sam profa pa to znam jer sam proša sve andrangoško-pedagoške tečajeve), znala je da što mu više uliješ u glavu dok je mali posli je lakše. I Frane je stvarno posta mala pametnica ali i mali zajebant. Zajeba je didu Ogija (drugi dida) tisuću puta.

Dabi u školi uči vjeronauk, pametno je dite i zna bi mene pitat:

- 'Dida, jeli postoja Isus?'
- 'Dida, zašto su Isusa ubili i tko ga je ubija?'
- 'Dida, postoji li raj i pakao?'
- 'Dida, jeli stvarno ima Boga i Vraga?'

Prođe malo vrimena, a on meni opet:

- 'Dida, najbolji čovjek je Bog.'
- 'Čekaj malo, kako znaš da je Bog čovjek i da je muško?'
- 'Rekla je vjeroučiteljica.'
- 'Ozbiljno?'
- 'Da.'

A vjeroučiteljici je postavlja neka nezgodna pitanja u stilu:

- 'Učiteljice, što je Isus radio kad je bio dječak kao ja.'
- 'Učiteljice, je li istina da su se rimljani kockali koliko će Isus živit na križu?'

Pa sad ajde ti u današnje doba odgovori ditetu ako znaš. Osobito što je u Hrvatskoj po Domovinskom ratu CRKVA uvukla krakove di je god stigla i najedanput vjeronauk i njihovi stavovi postade bitna stvar, tako da su ga skoro utirali na Filozofski fakultet (možda i jesu, nemam pojma). Po moje, stavovi su im za popizdit, osobito stajališta glede II WW. Jebi ga, nije lako prihvatit činjenicu da su kod nas šurovali s fašistima (Ustašama). Kako se sad oprat od toga? Najbolje da je za sve kriv netko drugi - komunisti.

Slika 2. Dječja karta Sunčevog sustava.

Karata poput prethodne u knjižarama Školske knjige ima više; o životinjama, Hrvatskoj itd. U izradi ovih karata sudjelovali su stručnjaci iz zemljopisa, ali i povijesti, etnologije, biologije, arhitekture i drugih područja. Kako bi mnoštvo podataka što više približili djeci, angažirani su i vrhunski ilustratori. Slijedeća ilustracija na slici s Dječje karte najbolje opisuje povezanost znanosti i Crkve.

Slika 3. Fragment s dječje karte Sunčevog sustava.

E sad tu dolazi do male rasprave između dva rođaka. Ovi mlađi još ne ide u školu.

- 'Bog je na Nebu, a Vrag u Zemlji.' - reče Dabi.

Frane je nekako 'proguta' ovo s Vragom ali;

- 'Di na Nebu? Ajmo u moju sobu. Evo karta, ajde pokaži?'

Rasprava se je produžila pa je nisam dalje sluša, ali mi je palo na pamet kako CRKVA nije protestirala zbog fragmenta na slici 3, bolje reći kako su dopustili da se to štampa, i zašto bi Vrag, ili ti ga Sotona kako ga još zovu, mora bit u unutrašnjosti Zemlje? Moga bi bit i na Marsu ili Veneri? Šta bi mu tamo falilo, moga bi još lakše mučit grješnike i antikriste ka ja. Tamo nema kisika za disat. Ili mu trebaju u unutrašnjosti Zemlje da kopaju tunele, ka šta je tunel u Cernu?

Slika 4. Akcelerator u Cernu.

A sad malo razglabanja o kokošjem Uskrsnom jaju na slici odmah na početku.

Na socijalnoj mreži 'Facbook' osvanula je navedena slika i odmah uklonjena ka neprikladna. Jebi ga, na neki način podsjeća na zbivanja u Chicagu 1886. godine. Ameri se boje srpa i čekića ka kuge. Ovi kod nas > p.F. boje se još više. Dođe li do belaja, a moglo bi, tajkunčići i Crkva izgubit će sve što su 'popasli', a moga bi 'ko i izgubit glavu. Srp i čekić uvik su bili i ostat će zaštitni simbil radnika (ljudi, naroda, stoka sitnog zuba ...). Zašto ne bi mogli bit nacrtani na Uskršnje jaje. Kada radnici ne slave Uskrs? Kome to smeta? Smeta onima koji se radnika boje, a boje se jer ako popizde ajme ti se nekima. Daleko smo mi još od toga da se u Zagrebu dogodi 'Pariz'. Nekako se pogodilo da su Uskrs i Prvi Maj ove godine 'pali' vrlo blizu. I ovde se za Prvi Maj, ne za Uskrs, oko obida sručila kiša kada Bog plače kad vidi što je narodu (radnicima) u doba > p.F. u Hrvatskoj 'omogućeno'.

P.S. Ne možeš male pametne klince samo tako zajebat. Nije ovo doba od prije sto godina. Ovo je doba Interneta i znanosti te prosipat pizdarije u školi (čak i na fakultetu) je notorna glupost, ali učinkovito služi za zaglupljivanje ljudi. Što je čovik gluplji lakše je s njim manipulirat. Neki se odglupe, kao Ivica Puljak - fizičar, profesor i političar. Nema dugo gleda sam ga u NU2. Čovik je shvatija da ne može pomirit Crkvenu dogmu i znanost. Izuzetno se trudi popularizirat znanost u školama i dati joj veću vrijednost u Hrvatskoj. Jeli poludija? I on sad bolje zna od vjeroučitelja hrvatske katoličke CRKVE? Ma daj! Kada je CRKVENA Biblija znansvena knjiga!

P.P.S. Ima li Boga? Možda ima, a možda i nema! Izričito ne tvrdim da nema Boga, ali ako ga ima garant plače ka kiša od muke kad gleda u šta su se Hrvati pretvorili, ali ne poduzima ništa, baš ništa - šuti. Bog je u svima nama? Onda je taj Bog u Hrvata kojeg prezentira Hrvatska katolička CRKVA neki buzdo na kvadrat. Ako Bog da! Bog je uz nas! Famozne 'šuplje' uzrećice u Hrvata vjernika. Neće Bog ništa dati ni pomoći ako se sam ne pobrineš i izboriš za ono što želiš ili što ti triba. Meni igrajući rulet nije ništa pomoga.
Naravno, Bog je u meni! Moj Bog je moj mozak, svitlo u tmini i nada u bolje je moja pamet, otpor nepravdi i strahu su moje djela i odluke, pamćenje je moja biblija, ponašanje ka dobročinstvo i grisi su moje užance upisane u mojoj bibliji. Kako ja napredujem ili nazadujem tako je i s mojim Bogom. Moj Bog odlučuje kako će me pohvalit ili kaznit. Moj Bog živi u meni. Moga Boga ne može zaminit drugi Bog, ka neki kojeg propagira Hrvatska katolička CRKVA. Užance naših Bogova nisu iste. Moj od mene ne tražim da klećim, molim, cvilim i plaćem i slušam neke nazovi dušebrišnike. Traži da budem jak i svoj. Ako poživim dosta godin postat ću imberlan i moj mozak neće niti moć niti morat čitat moju bibliju - jer ću bit potpuno sam, čist i slobodan. A duša će mi otić di je bude volja.

P.P.P.S. Kako svaka vjera, ili narod, ili država, ili ne znam kakva već skupina ili organizacija ima svaka svoje viđenje o Bogu - možda ih ima više? Ili je jedan pa se raspodilija na različita područja djelovanja? Tko bi to moga znat?