Svaki put kad je nogomet u pitanju, osobito ako se radi o kvalifikacijama naše Nogometne Reprezentacije Hrvatske - 'VATRENIH' na nekakvo prvenstvo, nastane ludilo. Navija se na trgovima, u kavanama, kod kuće i tko zna sve gdje. Navijači se opreme svim mogućem rekvizitima, osobito s zastavama, šalovima, kapama i tko zna sa čime sve, pa čak se mogu kupiti i male zastavice koje se montiraju na vjetrobransko staklo automobila kao prikazana na početku ovog paragrafa. Rekviziti su uglavnom obojani crveno-bijelim kvadratima.

Ja nisam neki veliki fan nogometa. Odmah mi se kroz glavu 'provuku' razne zelenaške transakcije glede preprodaje igrača - sve je manje sporta a sve više laži, varanja, nemorala, korupcije i krađe. To mi ubija svaku navijačku želju. Moja starija kćer je mali nogometni fan. Kupila šalove, zastavice i narukvice i donila doma. Valja se pripremit za navijanje. A i meni je drago vidit kad se lipe cure obuku u 'kockaste' majice, vešte i slično kao što prikazuje naredni skup slika. Uz to se namažu i ratnim bojama.

Slika***** 1. Atraktivni navijački ženski 'rekviziti'. ( + / - )

Nije za virovat ali možeš ih kupiti preko Interneta čak u web-trgovinama u dalekoj Indiji, iako je njihov nacionalni sport kriket, naslijeđe kolonijalne vlasti Engleske koji su im ostavili blagodati ka svojevremeno Turci u Bosni. I Otac Domovine jako je volija nogomet i 'kockice', uz tenis koji je igra gotovo ka Bruno Orešar.

Mora sam spomenut trgovine (trgovce). Navijačkih proizvoda koliko te volja. Nema što nije zapakirano u 'kockastu' ambalažu, čak i salama. A i ugostitelji guštaju. Što je bolji plasman nogometne reprezentacija, popit će se više piva i zarada je veća.

Osim toga TV prijenos nogometne utakmice u opisanim uvjetima nije isprekidan reklamama. Reklame su samo u pauzama, za razliku od filmova koje na TV gledamo između reklama, iako su vrijednije autorsko dijelo od nogometne utakmice i nije red na kraju filma ne nabrojiti sudionike u njegovom stvaranju.

Eh, Internet. I tako baš sad tijekom 'Mundijala' naletim na e-knjigu Saše Radovića (dragovoljac i časnik Specijalnih postrojbi HV): 'Tko je jamio, jamio! - Put u bespuće hrvatske stvarnosti'. Ovo nogometno ludilo fantastično dođe da se barem privremeno zaboravi što su nam 'šućmurasti' uradili od domovine nakon proglašavanja odcjepljenja od Jugoslavije pa do danas. Ali i da tiho provedu neki svoj pokvareni naum, kao promijena mirovinskog sustava. Glavna osobitost knjige je opis grabeža, lupeštine i nemorala - poimenice. I eto, navedena knjiga pomutila mi je svu radost prema 'kockicama'. Slijedi par izvoda.

Hrvatskom čovjeku, uglavnom, sve je jasno. Sva ova naša nevolja i jad, sve ove naše duhovne krize i stresovi. Na sve strane hibridni, iz mraka iznikli bogataši. Sinovi očeva nadahnutih smećem i truleži. Programirano urađeni i instalirani na sve iole značajnije položaje u društvu i državi. U Hrvatskoj državi! Samostalnoj, neovisnoj, pa - ako tako hoćete - i Nezavisnoj. Grubi i sirovi. Neotesani. Ali, imatelji radnih mjesta, naručbi, kruha, govora, pa time i slobode.

Tom hrvatskom čovjeku, malom, da manji ne može biti, ne ostade ništa. Nije mu više dostupan niti 'Put, istina i život'! Bez odobrenja s državnog vrha. I on mu je uzet, stavljen za šešir. Ukrasno pačje pero.

Sve. Misle, vjeruju, nastoje - za svagda.

Postaje suvišan taj sitni hrvatski čovjek, stoka sitnog zuba. Nuždan, ali i to samo privremeno. Dok se ne pronađe neko tehničko i tehnološko rješenje. Ili da se iseli? Ili da izumre? Po mogućnosti pomažući si pritom. Sam sebi. Kopajući si raku. Ili, izrađujući si urnu. Zauzima manje prostora. Dade se i ukrasiti. Za zalutale namjernike.

Gore spomenute uvodne rečenice knjige već su dovoljno intrigantne. Kupite je, nije skupa. Kao dragovoljac Domovinskog rata već na početku uvidio sam da mnogo stvari ne štima. Što se mene osobno tiče sve je opisano u priči 'KRAVA'.

Razvoj profiterstva i bogaćenje elite dogodio se početkom Domovinskog rata, a kulminacija koja još traje, počela je nešto kasnije, manipulacijom sredstava stambenog fonda i famoznom pretvorbom. Tu je još jedna naivna, ali perfidna jednokratna manipulacija jugoslavenskim dinarima 1991. godine, nakon promjene u hrvatske dinare. Umjesto da se jugoslavenski dinari nakon promjene unište - u Bosni i Hercegovini gdje su još vrijedili - dio tih dinara promijenjen je u konvertibilnu valutu. Tom kriminalnom manipulacijom dobro se okoristio hrvatski politički vrh. Oko 300 milijuna dolara ilegalno je dopremljeno u Hrvatsku. Manji dio potrošen je za kupovinu oružja, a lavovski dio završio je na privatnim inozemnim računima vrhuške i njihovih satelita. Neki vozači (kamiona) koji su dopremali novac postali su tajkuni.

Slika 2. Hrvatski dinar.

Rat je odavno završen, ali pad moralnih normi još nije. Zapravo, stvorene su nove norme koje civilizirani svijet ne može prihvatiti. Nažalost, iscrpljeni, osiromašeni i pasivizirani hrvatski građani - prihvaćaju ih. Naši današnji političari svoje nezajažljivo i neetično punjenje džepova smatraju spretnošću i poduzetništvom. Tko uzme više - bolje kotira! A, tko je jamio - jamio, nema zakona koji će mu stati na put. Nema ih zato što ih oni ne žele stvoriti, niti bilo što promijeniti i zatvoriti vrata kriminalu.

Sličnost djelovanja narko mafije i hrvatskih političkih profitera nije samo u dobro organiziranoj kriminalnoj mreži, konspirativnosti i mutnoj suradnji sa svjetskim bankama. Po korupciji, temeljnom elementu narko poslovanja, Hrvatska se nalazi na samom svjetskom vrhu. Šira baza izvršne organizacije narko mafije vrti se oko brojke 200 (članova). Poznata, tiha želja našeg političkog vrha bila je stvaranje 200 bogatih obitelji koje će vladati Hrvatskom. Sličnosti ima i u izbjegavanju poreza. Tajkuni, Rajić (sjetite se, jedan od vozača koji su prevozili promijenjene dinare u BiH) i general Čermak izbjegli su (legalno - koje li ironije!) platiti poreze na milijardske prodaje imovine stečene na 'hrvatski' način.

Na moj upit Manoliću, zašto hrvatska vrhuška (Vrhovno vijeće, Vlada ili tužiteljstvo...) nije djelovala protiv zločinaca koji su prodavali tu krvavu naftu Srbima da ubijaju naše branitelje - odgovor je bio sljedeći: 'Tuđman je izričito naredio obustavu istražnog postupka protiv Čermaka.

A kakve su moralne norme? Jednom je na HTV 'omaškom' prikazana emisija o radnicima 'škvera' u Splitu u doba Jugoslavenske 'diktature'. Tada su dva inženjera (danas vjerojatno umirovljenici) pričala kako su s direktorom škvera ugovarali brod u Italiji. Kad je sve bilo gotovo direktor je pita: 'Kolika je moja provizija?. U kapitalističkim zemljama to je normalno. Kad su mu Italijani rekli brojku veli on: 'Za te pare kupit ćete mi deset gradskih autobusa, a za ostalo potpuno opremljena kola prve pomoći.'

Temeljem svega navedenog postavljam upit svim tajkunima i svim saborskim i vladajućim jebivjetrima ove mlade demokratske države Hrvatske: 'Gospodo draga jeste li vi ikad kao cijenjeni 'poduzetnici' i vladari svome gradu, svojim sunarodnjacima i susjedima napravili išta približno opisanom?'

Demokracija? 'Demokracija vrijedi samo za povlaštene. Imamo krug milijunaša, ratnih profitera i pljačkaša hrvatskih resursa koje nitko ne proganja i ne kažnjava. S druge strane pasivno životari osiromašeno građanstvo duboko zavučeno u žabokrečinu svoje vlastite inertnosti.'

No, bio je jedan čovjek u pokojnoj 'Jugoslaviji' koji je znao što je suština demokracije - Tito:

Slika 3. Tito, neprikosnoveni vođa otpora fašizmu.

Provodio je demokraciju u ono doba hladnog rata i općeg sranja u svijetu najbolje kako je znao. Da, ubrzo nakon II WW rata moga si ić' di te volja i kako te volja bilo gdje u Jugoslaviji i van nje. Uz Švedsku važili smo za najsigurniju, najmirniju i najmiroljubivu zemlju na svijetu. Od poslijeratne vukojebine napravio je državu kojoj su po rastu BDP-a zavidjeli svi u svijetu. U nekim tehnologijama prednjačili smo poprilično u odnosu na svih. Ustrojio je 'Pokret nesvrstanih' koji je bio trn u oku svim svjetskim moćnicima i na račun kojeg su gotovo svi izgubili svoje kolonije. Moćnici su zaključili da treba Jugoslaviju što prije razjebat podupiranjem bujanja nacionalističkih, šovinističkih i separatističkih težnji, kako bi se potom i njegovo međunarodno političko naslijeđe razjebalo. Uspjeli su u potpunosti. Međusobno su nas zavadili i dobili što su htjeli. Sada opet rade što ih volja jer nema otpora. I Tito nije bio diktator, kako ga mnogi sada žele prikazati, osobito Crkva. Oplakuju 'Bleiburg' a silne Hrvatske poginule partizane - antifašističke borce, tko ih jebe. 'Bleiburg' je bio jedna od osveta za sve što su fašisti i njihovi simpatizeri radili narodu tijeko II WW na ovim područjima. Osvetu je nemoguće kontrolirati.

Diktator, nacionalista, rasista, šovinista, terorista, ubica i fašista bio je cijenjeni vođa i osnivač Ustaškog pokreta i poglavnik Nezavisne Države Hrvatske (NDH) - Ante Pavelić i svi njegovi sljedbenici. Titov jedini 'grijeh' je što je Crkvu u Hrvata stavio na svoje mjesto, a Ante i Crkva lizali su dupe fašistima - Klerofašizam? Zna Crkva kad joj je šutit, osobito kad joj vlast 'vraća' što joj je 'oduzeto'. A koliko su oni oduzeli tijekom stoljeća, osobito u doba inkvizicije? Bilo prisilom ili ucjenom. Jeli Zemlja još ravna ploča? Ustaše su svoje neistomišljenike, uz rasno 'čišćenje', ubijali u logorima, a Crkva je heretike (neistomišljenike) palila na lomači.

Prethodna slika i naredna su iz muzeja u US. Ako Kerum i slični njemu ne zna pročitat tekst, neka se vrati u osnovnu školu i zamoli učiteljicu engleskog da mu prevede. Ako sam ja po Kerumu 'Urbani Jugoslaven', on je po meni 'Hrvatska seljačina'. Neću ulazit u to kako je postao Tajkun. Zasad. Usput, Kerume pozdravi brata Juru, mog suborca.

I tako uz navijačke strasti, promatrajući igru 'Vatrenih' u dresovima na 'kockice', usput čitajući štivo spomenutog časnika HV, shvatio sam čemu mogu poslužiti bijela i crvena polja na navijačkoj zastavi, navijačkom šalu ili guzi neke zgodne cure.

•  BIJELA  - Oznaka za već pokradeno i čemu ni najvještija kriminalistička policija ne može uči u trag - ISPARILO.
  
  
•  CRVENA  - Oznaka za prodano ili uništeno, ali još vidljivo, ili raspoloživo da se pretvori u - BIJELO.

Ne mora se baš igrati križić-kružić, iako bi bio čar igrat spomenutu igru na iscrtanoj guzi neke lipe cure. Ima i PLAVE boje na dresovima. Nemam ideju što bi s tim. Pošto često dominira na dresu možda bi mogla predstavljati osiromašeni Hrvatski narod po svim elementima ljudskog dostojanstva. Mogu 'građani i građanke' Hrvatske protestirat koliko ih je volja ali niko ih ne jebe ni 1%. 'ŠUĆMURASTI' rade što ih je volja. To se zove učinkovita DIKTATURA koja za divno čudo savršeno funkcionira i bez učešća policije. A Tito je kao bio veliki diktator pa mu je KGK makla bistu? A Branitelji, izuzev zaslužnih generala ala Zagorec, imaju mizerne ili nikakve mirovine i sve ćešće pribjegavaju samoubojstvu. Sudim po sebi - životni standard pred domovinski rat u odnosu na današnji znatno mi je lošiji. Kad sam krenuo u obranu domovine cijela moja porodica (i otac i majka) imala je dopunsko zdravstveno osiguranje na račun mene. Sada ga imam samo ja ali neke lijekove moram platit. Zašto? Više nikom ne trebam? Ubi se glupane, tako ćeš spasit 'proračun' za jednu stavku!

Za ne falit, DomaTV emitirala je film 'TROJA', kojemu je tema rat između udruženih Grka protiv stanovnika grada Troje, a vodio se je prije oko 3'200 godina. Interesantno je koliko su različitih vrsta Bogova i Božica imali tadašnji žitelji tog podneblja. Nikako mi nije jasno kako je današnja Crkva uspjela pored njih uvesti jednoboštvo i da su oni jedini valjani zastupnici BOGA. A i naši nogometaši imaju uzrečicu 'Uz Božju pomoć ...'. Zašto onda uz našu nogometnu reprezentaciju ne ide i neki velikan iz Crkvenih krugova da im ojača vjeru u pobjedu? Da ih malo poškropi svetom vodicom pred izlazak na teren? Pa vojska ima nekog Crkvenog vjerodostojnika, a zadaća vojnika prvenstveno je - UBITI. Nespojivo.

A bili bilo pametno piturat kuću ili stan cveno-bijelim kvadratićima? Bili onda bio dovoljno dobar 'Rvatina' po ukusu trenutnih diktatora? Ne znam jesam li već spomenuo da ja ne spadam među 'šućmuraste' te stoga ne držim ruku na srcu i busam se u prsa kad svira Hrvatska himna. NISMO ISTI NITI ĆEMO IKAD BITI !

SAŽETAK:

Da zaključim, danas si uspješan samo ako znaš dobro iskoristiti neku priliku za zaradu na zakonit ili nezakonit način. Samo treba paziti da te ne uhvate kao Mamića. Dotični gospodin bavio se je ZELENAŠKIM poslom (koji zakonom nije zabranjen), ali nije platio porez. Prije nego su ga 'kliknuli' zbrisao je u BiH. Inače uz dobrog advokata sve se može. Ako te za nešto uhvate i nepravomoćno osude, Vrhovni sud vratit će predmet na ponovni postupak i tako u krug. Ali za takvu rabotu treba imat 'jaja'. Treba imati 'jaja' i u međunarodnoj politici, kako prikazuje naredna slika.

Slika 4. Titova poruka moćnom Staljinu.

A mi danas? Mi smo se 'Uprknuli'. 'Uprknuće' bilo koje vrste je najlošije rješenje. Ako si još jadan po svim normama dobrog životnog standarda, kao naš 'obični' Hrvatski čovjek, bolje da te nema. Ili se ubi ili bježi odavde. Ako imaš znanja i škole, lako ćeš u tuđini nać' dobar posal. Na primjer, ima dosta naših IT inženjera u firmi 'Google'. U ovakvim jadnim životnim okolnostima u Hrvata, članstvo u EU i nije tako loše rješenje. Lakše se je zaposlit 'vani', a EU daje i raznorazne subvencije siromašnijim članovima. Na primjer, subvencioniraju energetsku obnovu nebodera u kojem stanujem. Sad će mi po zimi barem bit toplo uz manji račun za struju.

Imam puno godina, bolestan sam i neću još dugo kako bi uživao u tome da sve odgovorne za sadašnje stanje u Hrvatskoj vidim na prikladnijem mjestu. Moj prijedlog je novi 'GOLI OTOK', ali ne da tamo tucaj kamen, već da kopaju kanale za vodu i struju duž pojedinih otoka, pa ako treba i cestovne podmorske tunele između otoka kao što je tunel ispod kanala La Manche (English Channel). Može i tunel u području Neuma (BiH). Sigurno je barem deset puta jeftinije od Pelješkog mosta, ali je onda puno manje za ukrast.

Ipak valja napisat nešto lipo za kraj: 'Moja mala nosi se na kocke. Svaka kocka voli se da bocka.'

P.S. Bez obzira na sve napisano moram piznat da mi je srce 'naraslo' kada su VATRENI pobijedili umišljene i bahate pirate Engleze, i omogućili odlazak Hrvatske nogometne reprezanticije u finale Svijetskog nogometnog prvenstva. Igrali su kao pravi 'fajteri'. Satrali su pirate temeljito. Dečki hvala Vam. Učinili ste sve Hrvate ponosnima, ma gdje god bili. Srećom nije bilo puno 'šućmurastih' populista da Vam pomažu.

P.P.S. Ova generacija VATRENIH pokazala je što je srčanost, prijateljstvo, međusobno poštovanje, uzoriti moral, upornost, ustrajnost, nacionalni ponos, patriotizam, domoljublje i pokazali sve osobitosti pravih nogometnih znalaca i 'fajtera'. Igrali su veličanstven nogomet. Čak i kad su u finalu gubili velikom razlikom ništa ih nije zaustavilo da napadaju i dalje sve do zadnje sekunde ne prihvaćajući predaju. Kapetan reprezentacije Luka Modrić dobio je nagradu za prvog igrača Mundijala, ne bez razloga. Moj je utisak da su u finalu odigrali najbolju utakmicu s vrlo respektabilnim protivnikom. Dečki, budite ponosni, mene i moju porodicu učinili ste ponosnima, a nadam se i cijelu Hrvatsku. 'Šućmurasti', niste im ni do koljena ni u jednom jedinom elementu. Ovi dečki omogućili su mi da na trenutak zaboravim bijedu u koju ste upravo vi zavili cijelu Hrvatsku.

Također me jako usrećio i Google!

Od srca ti hvala Google!