Po definiciji senzor je osjetilna naprava koja neelektrične veličine sustava kojeg nadzire pretvara u mjerljive električne veličine. Ne mora to nužno značiti da na izlazu daje napon proporcionalan neelektričnim promjenama. Može djelovati ka najobičniji prekidač. U automobilskoj industriji njihova uloga postupno je rasla, osobito preuzimanjem saznanja stečenih prilikom konstrukcije trkačkih automobila, ka Formula 1, a neki su svoje mjesto našli ka posljedica razvoja u nekim drugim industrijskim granama. U osnovi sve se svodi na to da senzor ukaže vozaču, šoferu ili ne znam ni ja više kako se reče, ne neku nepravilnost u radu automobila (vozila), osobito motora. Moj bi unuk reka A'TO.

Škoda, prvi auto koji sam vozija, tamo negdi 70' godina, imala je na komandnoj tabli mehanički mjerač brzine, na sajlu (dakle nije senzor u opisanom smislu), instrument koji je mjerio napon na promjenjivom otporniku ugrađenom na spremnik goriva i instrument koji je mjerio napon zna izlazu iz termočlanka. To je već sličilo na neki senzor. Tu su još bila sijalice za označavanje upaljenog svijetla, ispravnog napona generatora napona, prisutnost pritiska ulja u motoru i nivo goriva u spremniku na 'rezervi'. Neka vrsta prekidačkih senzora - uspostave ili prekinu neki strujni krug. Kako su automobili postajali moderniji i skuplji, broj instrumenata i raznih senzora rastao je. Tako da se danas koriste, uz navedeno, senzori za mjerenje istrošenosti kočnica, senzori za mjerenje istrošenosti radilice, i tko zna što još, od čega je nešto odmah vidljivo vozaču, a nešto može ustanovit samo mehaničar kad prikopča servisno računalo na neki namjenski priključak.

Ono što nisam vozija, ali sam se vozija u njemu u doba navedenom u zaglavlju priče, bija je Citroën CX, nasljednik skupe i sofisticirane 'žabe', koji je bija nešto jeftiniji od nje, ali je ima hidropneumatski samopodesivi ovjes, i čini mi se da je to bija zadnji serijski automobil s takvim ovjesom koji se je proizvodio u Europi. Ima je skupe dijelove, te nisam virova prijatelju Peri (vlasniku jednog CX-a, osobe iz priče '2N3055' i još nekih) da mu je putem ispa auspuh. Ima bit da mu je kvaliteta pala glede smanjenja raskoši i cijene u odnosu na prethodnika. Auto je bija prilično velik i udoban, a u jednoj od verzija izgleda je ka na narednoj slici.

Slika 1. Citroën CX - hidropneumatski ovjes.

Osim navedenog, uz dobru ćerodinamiku ima je poprečno postavljen motor što je omogućavalo raskošan i velik prostor u kabini, mehaničku ručnu kočnicu na prednje pogonske kotače, tako da po snijegu možeš s njom 'odglumit' šper-diferencijal, a buka motora u unutrašnjosti gotovo se nije ni čula jer je kabina bila dobro akustički izolirana. Lošiji ali dostojan nasljednik 'žabe'. I ne mo'š virovat neki od modela ove vrste proizvodili su se u 'Cimosu' (1972. godine spajaju se u SFRJ firme Iskra i Tomos u firmu Cimos). Danas se u nas, slobodnoj nezavisnoj republici Hrvatskoj, ne proizvode ni bicikle. Ali nadolazeća nova nadasve sposobna vlada 'humanitaraca' i / ili 'paunova' sigurno će nač investitora barem za proizvodit - romobile. Usput, 'žaba' je bija u stvari model 'Citroën DS', auto kojem pripada titula najrevolucionarnijeg i najudobnijeg automobila na svijetu; koji je, kao umjetničko djelo, izložen u Muzeju umjetnosti u Parizu; i koji je u izboru automobila stoljeća zauzeo treće mjesto, iza Forda T i Minija (izvor: VIDIAUTO).

Slika 2. Ford T.		Slika 3. Mini Morris.

Unatoč navedenom, ne bi se bunija da sam moga kupit CX. Duga svjetla nisu se okretala u smjeru skretanja samog automobila ka u 'žabe', ali svejedno je bija dobar. Kaže Pero da ga je jednom dobro ispizdija. Ima je 13 senzora od kojih su svi radili kao prekidač i bili spojeni za jednu jedinu žarulju koja je osvjetljivala natpis 'ALERTE'. I kad se upali ajd' sad pogodi šta ne vridi. Kako je to bilo doba kad smo većina nas bili tipa 'sam svoj majstor', neke stvari o autima smo znali. Znali smo sami prominit 'platine', klinasti remen, zupčasti remen bregaste osovine i još štošta. I tako je Pero sta kad se upalila spomenuta žarulja, malo je promislija pa upalija motor, digne haubu motora i odvrne poklopac hladnjaka vode te ustanovi da voda kroz hladnjak cirkulira, odvrne poklopac glave motora te ustanovi da ulje uredno šprica svuda okolo. Najvažnije radi! Sidne u auto i ode doma. Kad je doša doma sutradan je cilo popodne pregledava koji od senzora ukazuje na grešku, da bi pri kraju, ka šta je i red, doša do kočnica i ustanovija da je njihov senzor da' upozorenje da su se istrošile.

Nemam ništa protiv senzora, ali ako su spojeni na opisani način ka za CX, onda mi je to primjer njihove najgluplje uporabe, bez obzira na to što su u biti upozorili da A'TO nije više siguran za vožnju. Ford T, prikazan na slici 2, nije ih ima, ali novija verzija Minija, nasljednika od prikazanog na slici 3 ih ima.

Neću sad u današnje vrime, 2014. godine, ote aute uspoređivat s današnjima. Tesla-Motors pravi potpuno električne aute koji imaju pusto senzora posvuda i sve se može pregledat s jednog ugrađenog 'tableta' i / ili daljinski kod 'mehaničara'. Dobro, da ne pretjerujem, kćer mi je kupila Toyotu koja također ima pokazivač koji, uz svu silu čudesa, pri vožnji unazad prikazuje što vidi ugrađena kamera u 'guzici' auta. Ali ka za sve nove automobile, alat ti ne triba. Triba ti telefon vučne službe, jer kad stane potpuno si nemoćan.

Može li čovik postat senzor. Može! Ja sam živi dokaz. Čim me unuci počnu driblat, ili pročitam neke pizdarije na nekom Internetskom-novinskom portalu, počne mi se dizat kosa na glavi. Moran odma pit 'večje količine diazepama ali acetilsalicilne kisline'. Dakle, neelektrični senzor na pizdarije, koji na izlazu 'izbacuje' estetske mehaničke promijene, te prema definiciji ja u stvari ne bi triba bit senzor. Dakle, opća definicija senzora nije točna i treba je proširit. Osobito na nove vrste senzora koji reagiraju na nebuloze naših Hrvatskih saborskih i vladajućih struktura.

P.S. Ah da, ne smin zaboravit, negdi sam pročita da će se u nas nakon predsjedničkih izbora otvorit tvornica truba koje će se ugrađivat u automobile (odnosno vozila) u kojima se vozaju saborski i vladini dužnosnici super-razvijene, nezavisne i demokratske republike Hrvatske. Takav progres ni Ante u doba suverene marionetske države NDH nije moga postić, niti uz svesrdnu pomoć pripadnika sila osovine kojima je NDH marioneta pripadala, ma što mislili o tom.