2N3055

Godina: 77'
Doba: Proljeće
Podneblje: Dalmacija
Mjesto: Split

To je bilo negdi u to doba. Ne da mi se sad prebirat po papirima jer ionako točan datum nije od nekog velikog značaja. Radija sam diplomski na FESB-u u Splitu, taman u doba prije nego je priselija u novu zgradu. Profa mi je u to vrime bija dekan, a ima je i dobrega asistenta. Naime, Prof. Petar Slapničar i njegov asistent Srđan Ivanišević taman su se vratili sa specijalizacije iz Amerike i ima bit da su tamo dobro pizali kad su im Amerikanci dali brdo opreme i elektroničkih komponenti, jer im drugačije nisu mogli platit. I među svemu tome donesenom bila su dva ili tri čipa koji su po funkciji bili elektronički satovi. I jedan kolega dobija je za diplomski izradit veliki pokazivač i elektroniku kako bi se napravija 'veliki sat'.

U to doba nije bilo SPS-a, osim u TV uređajima i računalnim monitorima koji su ionako u visokonaponskom dijelu radili na visokim frekvencijama. Dakle, transformator s feritnom jezgrom koji radi na frekvenciji od oko 20 kHz tada nije bilo moguće uporabiti, te je odlučeno da se koristi klasični transformator koji radi na frekvenciji gradske mreže (50 Hz). Kako je površina jezgre transformatora obrnuto proporcionalna frekvenciji, na maloj frekvenciji transformator je ima presjek jezgre priko 20 cm2 i težija više od 5 kila. Pokazivač je koristija automobilske žarulje.

- 'Drago, ti ćeš završit ovi sat što ti ga je kolega započeo.'
- 'Ma moga bi ja štagod prevest, profesore, lakše je, ne mogu ja to jer...'
- 'Ajde ne izmotavaj se, ti znaš elektroniku, za tebe je to ništa.'

To ništa pretvorilo se je u šest miseci. Rezultat je bilo kućište veličine 30 cm×20 cm×20 cm, koje je uz navedeni transformator imalo brdo elektronike, a u sredini svega bija je spomenuti čip i dvi baterije od 1.5 V koje su ga napajale. Kad sam ga 'upalija' od silne struje koja je prolazila kroz trafo kućište se je uredno 'šetalo' duž stola. Jedan mali problem tada se je javija, koji se je posli pretvorija u veliki. Čip je dava na izlazu signal u trajanju od 3 sekunde i tribalo je pokazivanje učinit konstantnim. To sam nekako riješija, ali sam se ispizdija sa stabilizacijom napona. U to doba preko radio-klubova i dućana s elektroničkim dijelovima moga su nabavit sve što ti triba. Bija sam u dobro sa šeficom podružnice dućana Ei-Niš u Splitu i u njihovom skladištu, 'čarobnoj pećini' prepunoj elektroničkih dijelova, moga sam dobit sve što mi je tribalo, što sam prije toga obilato koristija za TV dijelove kako bi tuka 'faturete' i tako sebi riješija pristojan džeparac. Tako sam za stabilizaciju napona koristija tada najjače tranzistore snage 2N3055, koji su se proizvodili u našim tvornicama elektroničkih dijelova i bili namijenjeni prvenstveno za audio pojačala snage (spominje li se iko toga?).

 2N3055
Slika* 1. Tranzistor 2N3055 / Unutar 2N3055. ( + / - )

Iako su bili deklarirani za radni napon od 60 V i struju od 10 A, i koristija sam ih u paru, tribali su izdržat nastalu disipaciju (oslobođenu toplotu). I šta god da sam učinija oni bi posli par dan crkli. Kukam ja tako prijatelju Peri (o.a. Marijan Peričić, nažalost sada pokojni), a on meni:

- 'Ja ću ti to rišit!'
- '?'

Ode u svoje radne odaje i iz svoje ladice donese mi nekoliko komada tranzistora. Odma sam vidija da su drugačije boje od ovih koje sam ja kupija. Dio razgovora već sam opisa u priči 'Elektronički rebus - Bang & Olufsen', pa se neću ponavljat. Rezultat, stabilizator radi ali se sat resetira svakih 12 sati. Naime, pokazivač je pokaziva vrime kao 9:59 (bez vodeće nule) i kad bi došlo 10:00 nastala bi nagla strujna promjena od 25% koja se reflektirala na čip iako je on radija na baterije. Za popizdit. Neki čudni impuls bi resetira sat i taj problem nikako nisam uspija riješit do kraja.

I dok sam ovo pisa o tranzistoru 2N3055, palo mi je na pamet da su neki od ovih tranzistora imali tvorničku oznaku Ei ili RIZ a ne ka' ovu na slici, a onda sam se sitija jedne priče da je nekad davno postojalo kraljevstvo 'Tamo, tamo daleko' u kojem su postojale tvornice elektroničkih komponenti i uređaja kao Ei-Niš, RIZ i još poneka koje su bile strateški partneri firmi 'Philips' i 'Texas Instruments' i proizvodile tranzistore, integrirane krugove, kondenzatore ..., a neke od njih i vojne radiouređaje (ETAS). Na račun znanja u njima napravljen je prvi tranzistor s negativnim temperaturnim koeficijentom u svijetu (RIZ), što je skupo prodano strancima, lakovi za energetske transformatore koje nitko nije imao (Energoinvest), prva tiristorska lokomotiva u svijetu (Končar), kvalitetni alati (Iskra, Unior) i šivaće mašine (Bagat), prvorazredni brodski elektromotori, vodovi i sklopke. Neke firme su se bavile proizvodnjom školskih torbi, kišnih kabanica, kišobrana, gumenih i plastičnih igračaka, plastičnog posuđa (Jugoplastika); neke su proizvodile namještaj i madrace; neke su se bavile proizvodnjom aluminijske ambalaže; neke su se pak bavile proizvodnjom papira, kartonskom ambalažom, izradom olovaka svih vrsta itd. Ne smije se izostavit farmaceutska industrija kao ni proizvodnja higijenskih proizvoda (ulošci, sapuni, šamponi, deterđenti ...) niti kvalitetna proizvodnja hrane i svih mogućih vrsta konzervi. Ne mo'š nabrojit što se sve nije proizvodilo u tom kraljevstvu i uspješno izvozilo. Neke firme imale su uspješne vlastite razvojne institute. Čak su bili treća svjetska sila u izgradnji brodova. Odakle im ta znanja i sposobnosti?

I jednog dana došli na vlast u kraljevstvu bahati, nesposobni, nepismeni, divlji i netolerantni! Jednima od njih umni doseg bila je parola 'Ubi, ubi srbina!' i 'Za dom spremni!', drugima 'Bit će mesa, klat ćemo Hrvate!' i tome slično; iskreni brojači krvnih zrnaca i tvoritelji bolesnih vizija. Rezultat je besmisleni rat za 'slobodu i nezavisnost' i raspad kraljevstva na male 'pašaluke', nestanak svega naprednog iz prethodno navedenog te opća korupcija i pljačka svuda u novonastalim 'pašalucima'. 'Narko bosovi' i ostala vrsta bagre probujala je, što je nekad u kraljevstvu bilo nezamislivo. Po raspadu kraljevstva svi 'pašaluci' misle kako su konačno slobodni, a u biti nisu svjesni da su postali 'niškoristi' i ruglo sami sebi i tuđima - banana države. Avancirali su na svim mogućim kriminalnim područjima kao nikad do sad i to im je jedini uspjeh. Baš mi je žao tog kraljevstva, ali što ćeš, kad se vlasti dokopa hrpa bezveznjaka koja o ničemu nema pojma ne može se ni očekivati drugačiji rezultat. Prije je moguće bija gušt živit u tom kraljevstvu, ali sad to više sigurno nije.

P.S. Koliko je tehnologija u međuvremenu otišla naprid. Danas uz LED rasvjetu i SPS trafo cila ta elektronika 'sata' bila bi malo veća od kutije cigareta. Samo se pitam di bi se u Hrvatskoj to moglo napravit?

 Natrag  Početna  Dalje

Članci koje ćete moguće čitati imaju za cilj da Vas nasmiju.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je nemoguća.
Ako pak sebe netko prepozna neka šuti i neka se ne ljuti.

 Vrh / Buzdo
 Vrh stranice  Blog - početna stranica