Mnogi svjetski gradovi njeguju tradiciju uređenja vrtova u gradskim četvrtima, pa je red ka doša na Hrvate. Nije to ništa novo. U mistu moga zavičaja, Split gradska četvrt Meje, nekad davno kuće su se morale raditi tako da imaju ograđeno dvorište. Naravno, sve u svrhu smanjenja troškova života, stanari bi zemljište lipo podilili i napravili povrtnjake. Tako bi mene uvik tokalo 'raskopat' zemlju i pripremit za nasad, a onda bi moj stari posadija na balkonu uzgojene mladice pomidori u čašicama jogurta, posija mrkvu celer i sve ostalo što je mislija da triba. Osim kopanja, mene bi tokalo i zalivat povrtnjak u zoru i navečer, kad nema sunca, što mi je navečer remetilo vrime za spremit se za odlazak na ples. Za divno čudo, tada u doba 70' ima si svu silu otvorenih plesnjaka, na kojima naravno nisu svirali cajke.

I sad nedavno (proliće 2014. godine) gradonačelnik Zagreba Milan Bandić ponosno je izjavio:

- 'Iznimno mi je drago što se Grad Zagreb može pohvaliti uspješnom realizacijom projekta Gradski vrtovi, i to za sada na sedam lokacija: Klara, Sesvete, Borovje, Stenjevec, Savica te dvije lokacije u Sopotu, na kojim je za naše građane uređeno i opremljeno 1066 vrtnih parcela. Cilj nam je do kraja godine urediti ukupno još 2000 vrtnih parcela.'

Malo sam duma po glavi i zaključija da ima neki razlog tome. Bit će da su vrimena sve gora i gora, te treba omogućit građanima da imaju svoje povrtnjake, kako bi smanjili pritisak na kućni budžet. Ionako svaki dan živimo sve jadnije i jadnije i triba se i na to spremit. Kako živim u neboderu, koji ima okolo zagrađeni park, u tom smislu predložit ću na skupu stanara da i mi napravimo ka šta sam u svoje vrime ima na Meje. Dice je ionako sve manje i manje i neće to nikome smetat. Možda će smetat samo one što svaki dan vodaju pase pišat.

U svoje vrime, negdi početkom 80', moje tri radne kolege s posla, Ivan, Ivica i Jovo, otišli su korak naprid. Zakupili oni neku zemlju podno Klisa na godinu dana. Sve je bilo u redu kad su zakupili (u proliće), lipi komad zemlje, stalno na suncu, bunar pun vode. Pari da je dušu dalo za poljoprivredu. Gazda je uzeja lovu i mudro muća. Kad je došlo lito išli su u smjenama svaki dan to zalivat. Kad vidi vraga, kiše nije bilo i malo po malo voda iz bunara - nestala. I onda je Ivica kuka šefu kako se sve bili lipo ali da su zbog nedostatka vode plodovi za 2/3 manji. Ukusni jesu ali su mali. Šef, zajebant kaki je bija reče:

- 'Ivica donesi mi od tih vaših primjeraka mini povrća po jedan komad.'

Šta'š sad, Ivica posluša šefa, jerbo važno je bit u dobro sa šefom, a prijatelj će mu ionako oprostit. Donese on šefu mini primjerke povrća i ovi ih složi kako otprilike pokazuje naredna slika.

Slika 1. Koncentrat prirodnog povrća.

Da si šef truda i obisi oglas na vrata.

- 'Prodaja prirodnog koncentriranog povrća by Jovo!'

Jebi ga, Jovo ispa žrtva, ali je mudro muća i pravija se lud da se ne zamiri šefu. Jebi ga šef je - ŠEF! Na početku se naidija na Ivicu ali se brzo odljutija. Bit će da je razlog bija tri puta veća prodajna cijena njegovog povrća, koju je šef uz tanjur istaka, u odnosu na onu s pazara. Ne bi tribalo ni govorit da iduće godine zakup nisu produžili.

P.S. U neboderu imamo vodu i moja ideja bi mogla proć. Jedan od problema bi mogle bit eventualne redukcije vode. Ali najveći problem je kako složit stanare. Gori su nego Srbi i Hrvati zajedno.

P.P.S. U New-Yorku, Amerika, živi sva sila različitih ljudi po boji kože, nacionalnosti, religiji, poslu, interesu i navikama i ne znam ni ja po još čemu. Osobito je interesantan dio koji se odnosi na reklame napisane na različitim jezicima, ali je službeni jezik i pismo isključivo engleski. Nema nikakvih dilema glede višejezičnih natpisa. Nije da se međusobno vole ali se uspješno podnose. Mi niti se volimo niti se podnosimo, bez obzir tko ili što je u pitanju. Evolucija ponašanja i odnosa u Hrvata?