Teta na slici u zaglavlju ovog paragrafa demonstrira 'Klinasti jastuk za seksualno zadovoljstvo' (Wedge sex pillow), kojeg u različitim oblicima možete kupiti posredstvom Internet prodaje na Amazonu ili eBay, a možda ga ima i u kojoj domaćoj butigi. Osnovna funkcija jastuka je da podigne seksualne organe muškarca ili žene za desetak centimetara kako bi klasični ili oralni seks u postupku hopa-cupa (bang-bang) bio učinkovitiji. Nije isključeno da se ne može koristiti kod istospolnih partnera, ali najinteresantniji dio je kad ga žena koristi kako je na slici prikazano jer su obe dvi 'buže' (vulva i anus) raspoloživije za korištenje. Iako prikazani ženski model ima 'tange' sigurno je da ih u realnoj prilici žena ne koristi. Možda će ih imat, ali naposljetku će ih neko skinit; ona sama ili partner. Mogla se je slika i retuširat pa da 'gospođa' izgleda potpuno gola, ali to je glede priče potpuno svejedno.

Najosnovnije hopa-cupa poze prikazuje naredna slika iz koje je razvidno da je žena u više poza na jastuku, što 'oče reć da je namjenjen prvenstveno za uživanje lipšeg spola. Nećemo sad o tome zašto žene imaju oblije i skladnije tilo jer im je stvoritelj podari više masti, nego o tome kako i zašto se to radi.

Slika 2. Najosnovnije hopa-cupa poze.

Nećemo ulazit u posljedice hopa-cupa čina (željena trudnoća bez uporabe kondoma i obratno) ali poza na slici ukazuje da se kod žene mogu uporabit obe 'rupe', što se pokazalo korisno sada u doba COVID-19 kada su partneri naveliko kupovali seksualna pomagala za oba spola.

Sad je prilika da objasnimo razliku između Zakona i Propisa temeljem poze gospođe u zaglavlju priče:

• Kad jebeš zakonitu ženu (nevažno je di se je vjenčala; Matični ured ili Crkva) u pičku to je po zakonu jer ti je zakonita, ali i po propisu jer se tako radi.
  
  
• Kad jebeš zakonitu ženu u dupe to je po zakonu jer ti je zakonita, ali nije po propisu jer se tako ne radi.
  
  
• Kad jebeš ljubavnicu u pičku to nije po zakonu jer ti nije zakonita žena, ali je po propisu jer se tako radi.
  
  
• Kad jebeš ljubavnicu u dupe to nije ni po zakonu ni po propisu, jer ka prvo nije ti zakonita žena i ka drugo jer se tako ne radi.

Zašto ovo pišem? Jer sam nedavno naišao na članak koji ću u cijelosti prepisat, i radi toga što sam to iskusio na vlastitoj koži iako mi je bilo odma jasno da je to posal nečistih (Sotone!). Radi se o tome kako je Pevec postao Pevex, potpuno po Zakonu i Propisu, pri čemu su branitelji 'popušili'. Pa evo:

Kako je Škorin najbliži suradnik preuzeo Pevex od branitelja.

16.6.2020. 20:18 | Hrvoje Marković IZVOR: liberal.hr

Mario Radić (moj prezimenjak; pizda mu materina), politički tajnik 'Domovinskog pokreta' Miroslava Škore i kandidat za saborskog zastupnika u 4. izbornoj jedinici, u više je navrata odgovarao na medijske upite o njegovom prijateljstvu s Pavlom Vujnovcem i o njihovom zajedničkim suvlasništvu Pevexa. Radić, koji je vlasnik 18% dionica Pevexa, nekoliko je godina bio i predsjednik Nadzornog odbora te firme, međutim nedavno je dao ostavku kako se ne bi eventualna negativna percepcija javnosti oko njegovog političkog djelovanja vezala za firmu.

Zanimljivo je, međutim, da ga ispitujući o mogućoj sprezi politike i gospodarstva nitko od novinara nije pitao o ulozi koju je Ministarstvo gospodarstva odigralo u njihovom preuzimanju Pevexa 2016. godine. Naime, Republika Hrvatska je početkom te godine bila najveći suvlasnik kompanije s oko 20% dok je sada to Pavao Vujnovac, vlasnik Prvog plinarskog društva (odnosno krovne kompanije grupacije Energia naturalis), koji drži 37% kompanije. Pitanje je zanimljivo jer je tada zamjenik ministra gospodarstva bio Leo Prelec, koji je do veljače 2016. godine bio izvršni direktor u – Prvom plinarskom društvu i koji je, nakon kratkotrajne dužnosti u vladi Tihomira Oreškovića, nastavio karijeru u Vujnovčevom Energia naturalis.

Upravo se te 2016. godine, točnije 1. lipnja, održala Glavna skupština dioničara Pevexa na kojemu je izabran novi nadzorni odbor društva. Prijedlog novog nadzornog odbora sastavljen je dogovorom skupine dioničara (bivših dobavljača Pevexa koji su kroz stečaj 2012. godine stekli dionice u zamjenu za potraživanja) okupljenih oko Radićeve tvrtke Dicentra i privatnih investicijskih fondova koji su kupovali dionice na tržištu. Država, kojoj je vlasništvo tada palo na drugo mjesto s 11% dionica, je kao punomoćnika za glasanje na skupštini odabrala zamjenika ministra Preleca, koji je glasao za tu listu koja je sastavljena noć prije skupštine. U nadzorni odbor je tada ušao i Markica Raič, osoba (u međuvremenu preminuo) koja je samo tjedan dana prije toga u svojoj firmi za direktora zaposlila gospodina Marija Mrvelja, koji se tada, zajedno s Vujnovcem, vodio kao suvlasnik tvrtke - Energia naturalis.

Radić je rekao kako im je PPD pomogao u otkupu ostatka dionica, ali je i Radić nastavio kupnju dionica preko svoje firme Dicentra. Udio države se, naime, smanjivao zato što je odlučila sve dionice podijeliti braniteljima, točnije hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata i članovima obitelji smrtno stradaloga, odnosno zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

Mada je na Radićev prijedlog poništena odluka Pevexa da se dionice Peveca uvrste na uređeno tržište Zagrebačke burze, njegova firma Dicentra je poslala ponudu za otkup dionica. Nakon otkupa, isplatili su dividendu.

Potezi koji su povučeni nakon preuzimanja su bili legitimni i legalni (Po Zakonu i po Propisu), ali kada se govori o mogućem ostvarivanju poslovnih interesa kroz politiku, možda bi se trebalo istražiti kako je Pavao Vujnovac postao vodeći dioničar nakon što je tu poziciju držalo Ministarstvo gospodarstva, odnosno CERP (bivši HFP), za vrijeme dok je zamjenik ministra gospodarstva bio bivši izvršni direktor u njegovoj firmi. A Radić, ako mu je bilo stalo do branitelja, mogao je pustiti da se njihove dionice uvrste na uređeno tržište Zagrebačke burze i isplatiti dividendu i njima, odnosno njihovim preživjelim članovima obitelji, a ne da traže eventualne kupce svojih dionica po oglasnicima i od ponuda koje su im pristizale kući.

Na njegov prijedlog je 2019. provedeno i spajanje dionica 100 u 1 na način da bi minimalan ulog postojećeg dioničara morao iznositi 38'700 kuna ako želi ostati dioničar. To mnogi nisu bili u mogućnosti uložiti, a poglavito branitelji kojima su te dionice dodijeljene upravo zato da bi im se poboljšao materijalni status. Nakon izbacivanja mnogih dioničara, ponovo su isplatili dividendu.

Izvori:

Domovinski pokret - Intervju Mario Radić Radić u RTL Direktu.
Sudski registar #1 - Mario Mrvelj suvlasnik Energia naturalis tad.
Sudski registar #2 - Mario Mrvelj upisan kao direktor tvrtke Marike Raič tjedan dana prije skupštine, a mjesec dana poslije kao novi vlasnik te tvrtke (Mrvelj je bio vlasnik Project consultum).
Sudski registar #3 - Upis nadzornog odbora Peveca koji je izabran odlukom skupštine od 1. Lipnja 2016.
PDF dokument - 2017. - Mario Radić daje prijedlog za ukidanje odluke o uvrštenju na burzu.
PDF dokument #2 - Odluka je usvojena.
PDF dokument #3 - Dicentra daje ponudu za kupnju dionica.
PDF dokument #4 - Zbog ogluhe nove uprave Peveca (koju vodi Jurica Lovrinčević, Radićev poslovni partner I suvlasnik Dicentre, naime on i Radić imaju jednake udjele vlasništva u Pevecu) na upite burze, dionica je izbačena sa sporednog tržišta. Dioničarima preostaje prodaja preko Njuškala.
Sudski registar #4 - Poziv za izvanrednu skupštinu, nadzorni odbor (gdje je Radić bio predsjednik) je predložio spajanje dionica zajedno s upravom. Većina koju su činili PPD sa skrbničkim računom. I Dicentra i Radić su izglasali to.

Eklatantan primjer još učinkovitije primjene Zakona i Propisa bija je kad je Zakon prominjen na jedan dan da bi jedan jadnik kupija trošnu vilu za vrlo malu lovu. Triba negdi živit, jel' da? Vila je bila nagrižena zubom vrimena, ali renoviranjem pretvorila se u sjajnu rezidenciju, a prema podacima objavljenim u medijima u tu svrhu utrošeno je više od milijun njemačkih maraka. Jeba te, PRETVORBA je najčarobnija riječ na prostoru RH.

Sve vrvi od Domoljublja, osobito prema braniteljima. Svi šute, osobito MORH, i jebe se koga za branitelje. Oni su ionako potrošena roba. Lipo su ih 'očistili' od dionica po Zakonu i po Propisu, bez jastuka, tako da je izosta 'gušt' ka produkt korištenja 'Wedge sex pillow'. Ovo na slici doli ne služi više ni za kurac.

Dana 07. travnja 2010. godine na Internetu je objavljen registar hrvatskih branitelja, kojeg je na Internet postavila nepoznata osoba. Podaci iz registra prikupljeni su u dokumentaciji koja je 'procurila' iz MORH-a, te je kritizira informatička pismenost i način obrade podataka u MORH-u. Uz to, u tada objavljenom registru nema podataka o braniteljima koji su taj status zaradili u policiji. Naravno, nema ga više, ali iz doba kada je objavljen interesantna su naredna dva grafikona.

Slika 2. Broj branitelja po godini učešća.

Na početku ne bijaše ništa, osim specijalne policije i dragovoljaca. Ja sam jedna od pizda koja je po 'zadatku' ostala u JNA i kasnije se priključila HV. Vlast kao vlast ima pravo mobilizirati svoje državljane, što je i radila kako prikazuje naredna slika.

Slika 3. Mobilizacije u danima vs. broj mobiliziranih.

To što su neki u bivšoj JNA odslužili vojni rok dobro im je došlo da spase glavu, a ne da izginu kao neobučeni vojnici i oružju nenavikli Kaštelani. Pošto se nije znalo koliko će rat trajat, na par miseci mobilizirano je dosta mladosti kako bi zlu ne trebalo stekli nekakve ratne vještine. Po otpustu iz HV nisu se imali gdje vratit radit jer su im firme u postupku 'super privatizacije' bile razjebane. Broj nezaposlenih naglo je rastao, te su neke branitelje slali u mirovinu da se smanji pritisak na Zavodu za zapošljavanje. Samo neki su pri tome dobro prošli. Ostali postadoše prava 'stoka sitnog zuba'. Kad sam sva događanja zbrojija i analizirao zatražio sam nakon par godina demobilizaciju (kako i zašto piše ovdje). Mala paralela:

• Prije izbijanja Domoviskog rata o zdravlju moga oca (učesnik NOB-a) brinula se je vojska.
  
  
• Školovanje, kako za mene, tako i za ostale bilo je besplatno.
  
  
• Zdravstvo je bilo besplatno i funkcioniralo je koliko je tada moglo biti.
  
  
• Otvorenih plesnjaka priko lita bilo je koliko te volja i moga si vatat cure kako znaš i umiješ.
  
  
• Ručkom je na stolu uvik bila botilja dobrog vina, a u subotu i nedilju išli smo vanka na obid da žena ne mora kuvat.
  
  
• Lopovi su završavali u zatvoru ili na 'Golom otoku'. Njih je bilo više nego političkih zatvorenika.
  
  
• Stan se nije moga kupit (glede preprodaje), ali je obitelj mogla naslijediti stanarsko pravo plačajući stanarinu glede njegovog korištenja. Mnoge firme kupovale su svojim zaposlenicima stanove što je danas misaona imenica. Moga si i napravit vikendicu bez krast.
  
  
• Danas ako želiš 'kupiti' svoj stan, jer ga u najam nećeš dobiti od nikoga, digni kredit i životari i pati par desetljeća (osim ako nisi lupež).
  
  
• U nekakvim 'Arenama' i polu-birtijama slušaju se cajke i polu-cajke, odraz glazbene kulture u Hrvata. Tu i tamo održi se kakav valjali koncert, ali najviše u staroj pulskoj Areni.
  
  
• Za razliku od KGK koja je tada živjela iza 'željezne zavjese', ja sada živim iza 'željezne zavjese'. Mirovina mi je za popizdit velika, invalidnina isto tako i 'očistili' su me od valjanih dionica. Mogu se samo ubit da bi mi bilo bolje.
  
  
• Ručkom na stolu nema botilja dobrog vina, a u subotu i nedilju žena kuva doma.
  
  
• Nemoralnih i bahatih spoboda koje su uz pomoć prekrojenih zakona stekle bogatstvo, ne hajući za druge, ima više nego ikad.
  
  
• Hrvatska nije zemlja 'boljeg života' niti će to ubrzo biti. Zato mladi sposobni ljudi biže 'vani'.
  
  
• Kako god da okreneš meni je prije Domovinskog rata bilo bolje nego sad. Kvalitetnije sam živija.
  
  
• Ne spadam među ljude koji smatraju da je sve u Jugoslaviji bilo pogrešno i loše, jer je bilo mnogo pozitivnih tekovina. Sigurno je da naši 'lapani', pogotovo ovi mlađi nepismenjaci, te lupeži i ratni profiteri ne misle tako.

No, gornji dijagrami nisu više važeći. Iz dana u dan broj branitelja Domovinskog rata je rastao, te je sada dvostruko veći. Osobno očekujem da se taj broj objedini s učesnicima NOB-a iz II WW te da se njemu pridruže i Ustaše.

Hrvatske granice načelno su utemeljene odlukom na jednom od zasjedanja AVNOJ-a (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije) u okviru države Jugoslavije koja je svojevremeno zaslužila međunarodno priznanje zahvaljujući borbi protiv fašizma, otporu staljinizmu, politici nesvrstanoga pokreta u kojem se okupilo više od milijarde stanovnika planete, među kojima je SFRJ imala doista značajno mjesto važnije neko ikad u povijesti Južnih Slavena. Ustavom je za republike u SFRJ omogućeno samoopredijeljenje, pa i otcjepljenje i Jugoslavija je zamišljena kao federalna država s ravnopravnim federalnim jedinicama.

Na petnaestogodišnjicu raspada Jugoslavije u siječnju 2007. godine bivši predsjednik Makedonije Kiro Gligorov reka je da je rat mogao biti izbjegnut da nije bilo pohlepe i osobnih ambicija lidera Srbije i Hrvatske. Slični navodi mogli su se čuti i prije. Često se postavljalo pitanje šta bi bilo da su predsjednici republika tada prihvatili ponudu za brzi ulazak u EU i nepovratnu pomoć od pet milijardi €. Da je taj plan prihvaćen, smatrao je bivši predsjednik Makedonije, stvari na Balkanu krenule bi u posve drugom smjeru. SAD i EU pokušali su spasiti Jugoslaviju, no u trenutku kad je postalo jasno da su unutrašnja neslaganja i dezintegracijski procesi otišli predaleko, sve je otišlo u vitar.

Mnogi sudionici tih događaja rekli su kako to 'nije bila ozbiljna ponuda'? To je omogućilo višeboj između Franjinog, Alijinog i Slobinog viđenja granica, 'Balvan revoluciju' te kao konačni rezultat 'Domovinski rat' - obrambeni rat Hrvata od težnji Srbije da stvori 'Veliku Srbiju', nasuprot mišljenju da Hrvatska mora biti u granicama koje je imala 'Banovina Hrvatska', s tim da Aliju ništa nisu pitali pa je došlo do belaja.

Amerika i EU rekli su da promjena granica nema što troglavoj beštiji nije pasalo. Da bi ih doveja pameti tadašnji predsjednik SAD Bill Clinton zapovidija im je da dođu u Dayton, grad u američkoj saveznoj državi Ohio, prekinu rat i dogovore granice. Moga je koji reč da neće doč!

P.S.  Za sve su kriva dva vodna toka, rijeka UNA i rijeka DRINA. Jedan od zmajeva tija je državu do Drine, a drugi državu do Une. Po zakonu logičke algebre dolazi do preklapanja elemenata skupova (presjek) u kojem se naša treći zmaj. Do nadmetanja i borbe između zmajeva moralo je doć. A rješenje je bilo tako jednostavno - trenutačna i recipročna zamjena naziva vodnih tokova.

P.P.S.  Moram kazat da sam u ovih 30G > p.F. temeljito prominija mišljenje glede 'Golog otoka'. Ja ga nebi uredija da bude turistička atrakcija, jer u doba kad je 'otvoren' to je bila normalna praksa u svim državama. Najnapredniji su bili Francuzi, imali su učinkovito zatvoreničko sjedište u 'Francuskoj Gvajani' (prekomorska regija Francuske Republike). Kako je funkcionirala lipo opisuje film 'Papillon' (Leptir) di su glavne uloge imali Steve McQueen i Dustin Hoffman. Svi ste gledali filmove iz US o radu njihovih zatvorenika, od kojih je najpoznatiji 'Cool Hand Luke' (Hladnoruki kažnjenik) u kojem je glavnu ulogu ima Paul Newman. Slično bi ja napravija na 'Golom otoku'. Ne znam jesam li već o tome pisa, ali nema veze. Za razliku od navedenih primjera ne bi zlostavlja čeljad. Uredija bi 'Goli otok' tako da zatvoreničke barake imaju dobru vanjsku izolaciju, podno grijanje za po zimi i rashladne klima uređaje za po liti, da posjeduje sve zajedničke prostore za društvene aktivnosti te teniske, nogometne i druge sportske terene. Zatvorenici bi imali obilan doručak, marendu, ručak i većeru, a svako jutro 45 minuta tjelovježbe da budu u kondiciji. ka prvoklasni kamp s pet zvjezdica. Ako treba dovodija bi im i kurbe preko vikenda. Ne bi se zajeba ka nacisti i fašisti za vrime II WW koji su u logorima držali gladne ljude, pa su im onemćali za rad.
Koga bi tamo stavija? Pa sve one koji su radili ka Ćaća, te velike nenadjebive Hrvatine koje su iskoristile zakone i propise da bi bez pardona opljačkali svoje sunarodnjake. Šta bi oni radili tamo? Svaki dan osmo satno radno vrime, osam sati odmora i osam sati spavanja, ka što su tražili radnici u Čikagu 01.05.1886. godine. Naravno uz slobodnu subotu i nedilju, uz organizirane društvene aktivnosti, recimo ka koncerti di bi i Škoro moga pivat. Kad bi ovim zaobilaznicima zakona i propisa pridružija još kriminalce, narko-dilere, klasične lopuže, ubice, nasilnike i druge usijane glave, dobija bi 'vojsku' od najmanje 100'000 ljudi. Uz strogo namjensku mehanizaciju, po odabiru nekog povjerenstva di bi dobro doša čovik s velikim životnim saznanjima i iskustvom ka Kerum, kopali bi kanale duž Jadranskih otoka za vodu, struju, Internet i slično, a bilo bi ih dovoljno da se istovremeno probijaju prometni tuneli između otoka, ka šta je tunel ispod morskog prolaza 'La Manche' koji spaja UK i EU.
Naravno, bili bi plaćeni za svoj rad, recimo 1 HRK dnevno. Skupilo bi se toga za deset godišnju kaznu. Ovo što sam ja naveja nije nikakva kazna već Društveno koristan rad, jer radna terpija dokazano liči razne bolesti i nastranosti ka lupeštinu, a ne zatvor ka REMETINEC. Zar nije Čobanković gulija kumpire i još zaradija za izradit vinograd? Sto posto sam siguran da bi CRKVA podržala ovi moj prijedlog, a možda i sufinancirala ovakav projekt, jer bi i ona mogla tamo stavit svoje neposlušnike te bi se u kampu održavalo i Bogoslužje. Usput, na sličan način iskorištavali su se vojnici koji su odrađivali vojni rok u bivšoj Jugoslaviji.