|
Godina: 92' Doba: Proljeće Podneblje: Split Mjesto: Zapovjedništvo HRM
Osnovna naprava današnjice glede pranja ruku je pipa, slavina iliti ga špina, od kojih je jedan lipi uzorak prikazan na uvodnoj slici. Mogu bit različite izvedbe, ali je svima zajedničko da kad potegneš ili okreneš ventil (ovisno o izvedbi) iz nje curi voda. Što sad HRM ima s ovim? Pa omrznuta JNA je prije napuštanja velikog kompleksa 'Lora', kojemu je do tog momenta bila isključena voda i struja, povadila ove svete naprave iz vodovodnih instalacija - tako kažu. I ima zašto bit omrznuta jer su posijali protupješadijske 'mine' di su stigli pa je postrojba za razminiranje tri dana čistila njihovu ostavštinu - i nije našla špine. Unatoč njihovim požrtvovanim naporima jedan od pripadnika HRM je u prvim danima izgubio nogu ugazivši na jednu dobro skrivenu protupješadijsku minu. Ne bi se čudio da je još koja protupješadijska naprava još uvijek ostala na tom ogromnom terenu. Kako je po odlasku JNA u kompleks puštena voda i struja nije baš jasno kako 'Lora' nije poplavila tih dana. Spomenuti kompleks 'Lora' ima je zgrade međusobno povezane nadstrešnicama ili podvožnjacima tako da se moglo iz zgrade u zgradu proć bez pokisnut. Istina podvožnjaci nisu služili da preko njih ide veliki teret, već su tuda provučeni vodovodni i električni podsustavi, a služili su i ljudima za prolaz. Zgodno, vrlo zgodno. I jedan dan admiral Sveto Letica - Barba, zapovjednik HRM, odluči izvršit malu nuždu i oprat ruke. Kondut je radija, ali vidi vraga nema špine? A na misto gdje je bila špina metnut je namjenski čep da ne bi došlo do poplave? Admiral popizdija, i zapovidi da se svi prolazi prema zapovjedništvu imaju zatvorit rešetkastim pregradama i zaključat, i da je samo moguć ulaz na glavna vrata koja su osiguravali pripadnici VP (Vojna Policija).
Ali vrag ne spava, nanu mu njegovu! Vrli meštri primili se posla, rešetkama zatvorili sve prilaze, i za par dana u zapovjedništvo si moga uči samo na glavni dobro čuvani ulaz. Nije puno prošlo od toga, admiral je opet ima potribu poć u kondut kad opet nema špine, a na njeno misto opet stoji već spomenuti čep. Admiral opet popizdija, angažira nadležne službe da ispitaju što se dogodilo, ali nitko iz smjene VP koja je čuvala zgradu oti dan nema pojma o čemu ih to pitaju? Onda su se razvile razne teorije kako se je to moglo dogodit.
Prva teorija pala je u vodu jer na ovim područjima nisu zabilježene aktivnosti NLO. Drugu teoriju svi su odbacili jer do sad nije zabilježeno da se je neki mrtav čovjek pretvorio u duha. Treća teorija je odbačena jer nije vjerojatno da je netko iz zapovjedništva to učinio kad tu rade časni i pošteni domoljubi. Pripadnici VP to sigurno nisu učinili jer to su većinom polupismeni, u katoličkom duhu odgojeni domoljubi koji se ne bi ogriješili s takvom rabotom ni u snu, bez dozvole svoga pastira. Najvjerojatnija je zadnja navedena teorija, jer jedino je bezbožnik mogao učiniti takvo zlo iz inata i zavisti, i to još u admiralovom kondutu. Tražeći tako krivca, istraga je postupno 'zaglavila' jer je bilo previše sumnjivih huntaša, a premalo opipljivih ukazanja prema eventualnom počinitelju. SIS je dao sve od sebe ali uzalud. Možda su to napravili isti počinitelji opisani u priči 'Skladište'. Opisano me je podsjetilo na dva događaja, jedan pred Domovinski rat a drugi posli Domovinskog rata. Prvi se odnosi na kamion pun bomboni koji se prevrnuo na cesti. Mještani okolnih sela, vrli i pošteni katolici, u karijolama (ručnim kolicima) nosili su bombone kućama, vjerojatno u namjeri da ih spase od uništenja jer je prijetilo veliko nevrijeme. Drugi se odnosi na moj posjet jednom hotelu u Dalmaciji u kojem se je slavila neka obljetnica. Hotel je bio devastiran od strane izbjeglih 'balija' iz BiH; pokradeno je sve, od špini i prekidača za svijetlo do prozora i vrata i njihovih okvira. Nikad neću skužit što će im vrata i štok? Kao da se to može negdje prodat ili ugradit? Sigurno su im poslužili za potpalu peći glede grijanja u polusrušenim kućama u koju su se vratili. Samo kao su mogli odnijeti tolike štokove a da nitko ne primjeti? Sigurno su se udružili se nekim huntašima ili njima sličnima. ZAKLJUČAK : Ma di bi naš čovik nešto ukra, kad je odgojen u neprikosnovenom katoličkom duhu? Osobito ako je pripadnik neke humanitarne udruge. Nema šanse. U to me je uvjerio nedavni nemili događaj u porodici (ožujak 2013. godine). Od moje svastike muž doživija je srčani udar i nesritnik je umra dok si reka keks. Na putu do bolnice nestala mu je skupocjena kožna jaketa, a otuda pa do patologije osta je još bez cipela i love u takuinu. Ma ne bi to naš čovik, vrli i pošteni katolik, učinija ni za što na svitu. To je sigurno uradio neki bogohulni huntaš infiltriran u redove policije, patologije ili sudske medicine.
![]() |
Priče koje ćete moguće čitati imaju za cilj da Vas nasmiju.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je nemoguća.
Ako pak sebe netko prepozna neka šuti i neka se ne ljuti.