Muke po Zori ...

Završio II WW. Zora u svom selu u Gorskom Kotaru ostade sa svojim onemoćalim starima, sama. Sestre što pomrle, što otišle, jedini brat poginuo u partizanima, i ostade sve na njoj da o svemu vodi brigu, kao Noa, sama i bespomoćna. Imali su nešto stoke, prasaca i kokoši, ali sve je to bilo malo i za jednu osobu prezahtjevno. Više su bili gladni nego siti. Sluša ona tako radio i predsjednik republike (nadalje PR) svako malo nešto besjedi.

- 'Drugovi i drugarice, u tijeku je realizacija prvog petogodišnjeg plana .... i bit će bolje!' - veli PR.
- 'Bumo vidli.' - misli se ona - 'Svi su oni za niš. Za kaj mi je brat poginul?'

I vidi za vraga uspostavi se 'Poljoprivredna Zadruga'. Cesta kroz sela bila je kaldrma, a vridni zadrugari nabavili konja i kar i svaki dan idu od kuće do kuće otkupljivat mlijeko. Treba im kažu za mljekaru. Kako je stasala u već zrelo žensko, udala se za vridnog čovika, i povećali su broj krava, svinja i kokoši. Kako se je više mlijeka otkupljivalo, porasla je i zarada, i život postade snošljiviji. Stari je uz to radio na održavanju željezničke pruge i nešto zarađivao. A ona i dalje sluša radio.

- 'Drugovi i drugarice, u tijeku je realizacija drugog petogodišnjeg plana .... i bit će bolje!' - veli PR.
- 'Bumo vidli,' - misli se ona - 'Bolj nekaj je.'

I u neko doba popraviše energetiku kroz Gorski Kotar, tako da nije više trebala peglat robu s peglom na drveni žar. Dobra ova nova struja i pegla! Dobili su kćerkicu (ili napravili?), koja je mogla kopat i radit ali je bila linguza i nije htjela učit. Jedino što je voljela je fačkat dečke na plesnjaku u susjednom selu. Stari je pizdija, ali ju je mama uvijek branila, tako da nije završila više od osnovne škole. Kako ih je bilo više, povećao se broj krava, svinja i kokoši pa su i prihodi porasli. A ona i dalje sluša radio.

- 'Drugovi i drugarice, u tijeku je realizacija trećeg petogodišnjeg plana .... i bit će bolje!' - veli PR.

Tako jednog dana, došla neka ekipa da će provest vodu kroz sela, ali da seljani moraju iskopat sami kanale. Iskopali oni kanale, napravio se rezervoar i sve što treba. Kako je već s novcima bila bolje, počela je gradit novu kuću. Jesu suseljani pomagali, ali sve su uglavnom odradili sami i kupovali s novcima kojih je bilo sve više. Taman kad je došla voda kuća je u grubo bila gotova.

Malo po malo dođoše prozori i fasada, ali gle čuda opet došla neka ekipa s kamionima i bagerima i širi cestu i asfaltira. Kad su asfaltirali i kuća je bila završena. Umjesto kara i konja, sada je dolazio kamion, a povećao se i broj živine. Svake godine, jedna krava i jedno tele prodalo bi se preko Zadruge za mesnicu, a kupili su i veliku škrinju u koju bi uvalili cijelo tele. Kćer joj je uz to počela radit, ali kako nije završila škole, slagala je daske u 'Drvnom Kombinatu' u Brodu na Kupi, gdje je upoznala budućeg muža. Kad su se vjenčali kupili su i mali zglobni traktor, sličan prikazanom na narednoj slici, i sve se je sada lakše radilo.

 Zglobni traktor
Slika 1. Zglobni traktor malog gospodarstva.

- 'Drugovi i drugarice, u tijeku je realizacija četvrtog petogodišnjeg plana .... i bit će bolje!' - veli PR.

Zora je postala baba, ali se je kćer rastala, jer se svekrva svašta od nje tražila i bila, ruku na srce, zločestija od PR-a, ali malo dijete, unuka, je raslo. A u kuću je došla i TV, tako da nije više morala slušat radio. Redovito su stari i ona pratili vijesti u 19:30 i zaključili su kako je država za kurac i da se loše živi.

I tako su prošla dva desetljeća, ili malo više, a onda je na scenu stupio 'Domovinski rat'. Četnici su dobili svoje, a mi Hrvatsku i nitko sretniji od nas. Sretna i Zora. Stari se učlanija u HDZ i posta predstavnik sela iako nije imao ni osam razreda osnovne škole. Na vijesti su gledali kako je novi PR rekao:

- 'Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvi sami želimo i nećemo nikom dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!' - gledaju na vijestima kao PR besjedi držeći ruku na srcu kako pristoji.

Zora i stari veseli, ali kako vrijeme neumitno prolazi, ostarješe. Već su se umorili od svakodnevnog posla i veselili su se novom boljem životu pod stare dane.

Ali gle čuda, novi PR sjebao 'Poljoprivrednu Zadrugu', te krave i mlijeko postadoše višak. - 'A kaj ja tu morem?' - misli se u sebi i proda krave pa potom i svinje. Ostadoše joj samo kokoši. Sad je morala kupovat meso i mlijeko, ali lako je kad kćer radi.

Ali novo čudo se dogodi za par godina. Novi PR privatizirao 'Drvni Kombinat' i novi gazda otpustio sve radnike, rasprodao strojeve i ostavio pet-šest macana da režu balvane koje je novi gazda izvozio u Italiju. Naravno, kćer joj je završila na zavodu, ali na svu sreću unuka je utekla u Rijeku, našla dobrog muža i posao i živi relativno dobro. Nije na trošku.

Kako cesta više nije bila u funkciji nije je nitko više održavao i zarasla je u šumu. Nitko ne obrezuje grane. Kamion više ne prolazi a divlja zvjerad vraća se u sada tiho selo i tako lisica utrči u kokošinjac. Sjebala lija sve kokoši i Zora sad mora kupovat jaja. U međuvremenu otkazala joj televizija. Ali prihoda više nema. Srećom seoski pop dade joj svoju staru TV (ajde bar neko dobro od njih), ali iako sad postade od drugarice sirota gospođa mora platit misu za pokojnu sestru i muža koji je nedavno preminuo. A novaca nema! Da zlo bude veće, divlje svinje i jeleni, ušetali bi se tijekom noći u njivu i da nije bilo pasa sve bi uništili.

- 'Gospodična,' - veli neki gospon koji ju je posjetio - 'morate vezati pasa jer smeta lovcima. Ako to ne uradite bute platili globu!'.
- 'A kaj ja tu morem?' - misli se ona i veže pasa.

Divlje svinje i jeleni jedva dočekali, uništili joj tijekom noći sve usjeve. Gleda ona na TV nove PR-ove kako se mijenjaju, ali je stara da bi mogla napravit što oni mudro besjede, a kćer uz to što je na zavodu, slomila nogu. Da ne bi bila gladna kao nekad mora kupit meso, mlijeko i jaja jer nema svoje krave, svinje i kokice. A novaca sve manje! Ostala joj samo penzija od pokojnog muža. Zglobni traktor je prodala. Nekim čudom kao posljedica aktivnosti novog PR-a malo gospodarstvo otišlo je u kurac! Ono za koje sad svi galame da ga treba poduprijeti?! Jednom sjebano treba ponovo obnoviti?

- 'Zora moja, a kaj se je to dogodilo?' - pitam. - 'A kaj ja znam, kaj ja tu morem?' - veli ona.
- 'Ma jebe te se Zora za sve. Imamo svoju Hrvatsku. Kaj ti to ni dost?'

Što god da kupi za jesti, polovina su uvozni artikli. Zašto je jednostavnije uvoziti hranu umjesto proizvoditi? Kome je u interesu uništiti domaću proizvodnju i načiniti Hrvatsku ovisnu o uvozu hrane? Ima li osim navedenog još što za uništiti, kako bi netko bio uspješan biznismen (uvoznik) i da se hvali kako je od dobiti platio državi porez, kao pravi domoljub?

P.S. Tako mi je palo na pamet, pišući ovo, da je moj stari godinama uplaćivao dobre pare za razvoj telekomunikacijskog sustava koji je netko poslije Domovinskog rata mudro prodao, bez njega pitat. Jeba te, da nema fenomenalne dobrotvorne humanitarne organizacije HDZ (Humanost i Dobročinstvo Zase) i njima sličnih časnih udruga i ljudi, gdje bi nam bio kraj?

 Natrag  Početna  Dalje

Članci koje ćete moguće čitati imaju za cilj da Vas nasmiju.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je nemoguća.
Ako pak sebe netko prepozna neka šuti i neka se ne ljuti.

 Vrh / Buzdo
 Vrh stranice  Blog - početna stranica