16.studenog 2012. godine sigurno nikad neću zaboraviti. Generali Ante Gotovina i Mladen Markač nakon godina provedenih u pritvoru konačno su slobodni nakon odluke žalbenog vijeća Haškog suda. Onog istog suda koji je 15.travnja 2011. godine osudio Gotovinu na 24 godine zatvora a Markača na 18 godina zatvor. Iako su tada naveli da presuda generalima nije ocjena hrvatskog Domovinskog rata, ipak je bila, iako je Hrvatska je imala legitimno pravo obraniti svoju neovisnost i teritorijalnu cjelovitost. Dadoše nam poštenu šamarčinu bez pardona. I još se sprdaju s nama glede topničkih dnevnika? Što se nisu sprdali sa svim '...for-ovima' koji su trebali osigurati mir i spriječiti krvoproliće, kako kod nas, tako i u Bosni? Sad je konačno i formalno dobivena 'bitka' koja je preko njih imala svrhu okaljati oslobodilačku akciju 'Oluja', posredno osuditi Hrvatsku za genocid uzimajući njih kao žrtveno janje iako su u cijeloj priči najmanje krivi. Sud, koji je institucija EU, kojoj se težimo pridružiti bez obzira na posljedice prilikom 'uprknuća'. Jeli genocida bilo? Nije! Sami su pobjegli jer nisu mogli prihvatiti u svojim 'obrađenim' mozgovima da su pravili sranje, ali nisu ostali iz straha da ne dobiju sudske kazne ako su sranje pravili. Ako pak nisu pravili sranje zašto su pobjegli?

Kako su pobjegli najbolje pokazuje filmić u prilogu. Kako se koristi filmić? Desna tipka na sliku otvara izbornik na kojem treba izabrati opciju |Play| uz koju se pojavi ili isključi 'kvačica' glede uvida u sadržaj filma ili njegovo zaustavljanje.

Iz njega je razvidno da su brže bolje sve što su mogli utovarili u nekakve prikolice, koje im je potom uredno razbucala njihova vlastita paravojska. Paravojska je za sigurno znala zašto je bježala. Prvo, jer su pravili silna sranja pucajući po Hrvatskim gradovima, i drugo moguće ih se baš u okršaju ne bi tetošilo. Čede su bile svjesne toga da bi im se mogla ponovit 'Neretva', pa su junačine iz straha bježale što su brže mogle. Prava su dika ta tvoja vojska, Šešeljko.

I za nevirovat oti šljam od vojske i oni koji s njima bježali postadoše u očima EU i vrlog Haškog suda izbjeglice i predmet genocida!? A oni su sve započeli! Kijevo, Vukovar, Borovo Selo, Škabrnja, Srebrenica ... EU nikad čula.

Istina, u doba ovih zbivanja već sam bio demobiliziran, pa ne mogu precizno opisati što se je događalo, ali njihovo bježanje definitivno nije genocid, a da su se kojim slučajem dobro napili glede stjecanja hrabrosti, isto bi bježali, ali koji sat kasnije.

Kada je akcija završila, godinama nakon toga, uslijedio je progon hrvatskih generala po načelu - 'Locirati, identificirati, uhititi i transferirati.' koje je vrlo slikovito opisivao jedan vrli nam saborski zastupnik, a sve navodno glede 'uprknuća' u EU. Razlozi koji su navedeni mogli su se primijeniti na bilo kojeg hrvatskog branitelja, ali bi onda 'njihov' sud bio premali.

Jeli bilo propusta. Sigurno da je bio, ali ne takovih da se 'Oluja' okarakterizira drugačije od onog što je bila - oslobodilačka vojna akcija glede ostvarivanja punog suvereniteta Hrvatske na svom teritoriju. Ako je kakva budaletina rata napravila nešto nehumano i neljudsko, za to postoji Hrvatski zakonski sustav i njegovo sudstvo. O propustima i nedoličnom ponašanju lijepo se je izjasnio naš general kako prikazuje naredni filmić.

Iz filma je razvidno da je oštro kritizirao zapovjednike glede njihovog rada, i nepobitno ustvrdio ono što se je moralo napraviti; staviti civilnu vlast i nadzor vojne policije što prije u funkciju, a oni kao vojnici idu dalje svojim poslom - oslobađati Hrvatsku.

U čemu je onda grijeh naših generala? Osobito Gotovine? Možda radi toga što je podređenima rekao da su budaletine i nesposobni, da vlada totalni kaos i da ono što se vidi u gradu sliči kao da su kroz njega prošli barbari, vandali, plaćeni po ratnom plijenu. Također reče da sigurnost mora biti organizirana, a vojna policija mora imati kontrolu nad situacijom. Diplomati i ambasadori će dolazit da vide što je Hrvatska vojska napravila.

Ukratko, inzistirao je da svak odradi svoj posao. Po navedenom nema grijeha ni ne može ga biti. Ali grijeha ima glede uspostave i rada civilne vlasti, osobito nakon završetka akcije 'Oluja', za što oni nisu odgovorni jer im to nije posao. Netko drugi trebao je navedeno kvalitetno odraditi ali nije.

Tko drugi? E, to treba pitati pripadnike vladajuće strukture u Hrvata iz tih dana. Ali, kako je ista i prije bila nesposobna za bilo što pametno napravit, tako je bila nesposobna uvesti učinkovitu civilnu vlast u oslobođena područja. Tipično za njih. Ali s vremenom razbuktala se je priča kako je tijekom 'Oluje' zapaljeno 20'000 kuća i ubijeno 600 srpskih civila. Da je i tako, to je ništa prema njihovim zločinima. Potom su na svoje došli PSI RATA! Ekipa vrlih 'Hrvatina', lešinara, koja se je učas okupila glede ostvarenja jedinstvenog svetog cilja uz pomoć svog 'Boga' u kojeg se zaklinju držeći ruku na srcu; a zove se - LOVA. Sredstva za ostvarenje cilja su nebitna, ali sva imaju isto obilježje - PLJAČKA.

U doba po 'Oluji' radio sam u jednog privatnoj firmi, a supruga mi je radila u još 'neprivatiziranoj' građevinskoj firmi 'Pomgrad'. Došla jedan dan kući ljuta ka' ris.

- 'Što je ženo?'
- 'Ma pusti, popizdila sam zbog jedne glupače na momom poslu.'
- 'Zbog čega?' - pitam, misleći da je nešto vezano uz njen posal.
- 'Ma zamisli, ponudila mi je hoću li štagod kupit od TV ili bijele tehnike, što su dovukli iz Knina!'
- '!?'
- 'Lipo su skupili sve Pomgradove kamione i pravac Knin, i 'čistili' kuću po kuću. I sad meni nudi hoću li što kupit? Kako ih nije sram, banda jedna lopovska!'

Tko im je odobrio kamione i kako i zašto? I bit će da su nakon 'čišćenja' svake kuće koju i potpalili da se 'raskuži'? Nije me to puno začudilo, jer sam osobno doživio slično iskustvo opisano u priči 'Krava'. Ratnike na terenu uglavnom takve aktivnosti nisu zanimale. Jedino je bilo važno izvršavati zadaće i sačuvati glavu, a politika im je bila zadnja rupa na svirali. Odvažni dragovoljci i domoljubi stavili su svoju glavu na panj glede obrane domovine, a danas neki bezobrazno svojataju njihovu žrtvu i učinak, a od ratišta nisu vidili ni jedan kvadratni milimetar. Onda sam se sitija svog povratka s ratišta. Admiral je ima na raspolaganju 'Mercedes' za svoje službene potrebe, nabavljen iz sredstava donacije. Mi ostali smrtnici koristili smo svoja vozila. Jednog dana ugledam nekog logističara kako dolazi u vojarnu u 'Mercedesu' sličnom admiralovom.

- 'Jeba te, al' su i njemu kupili Merđu iz donacija?'
- 'Nisu!'
- 'Pa odakle mu?'
- 'Kupija čovik, glupane!'

E, stvarno sam krele. Nikako nisam moga shvatiti da je lik kupija novi novcati 'Mercedes' usrid rata i to iz doba kad smo od obične 'bande' postali priznata regularna vojska i kad smo za preživit ratnu plaću dobivali 'na ruke'? Ratni prijatelj nosija mi je ženi neku lovu svaki misec, od kojih je mogla kupit kumpire, ali nikako 'Mercedes'. Posli sam čuja da nas je na terenu opskrbljiva jedan vrli humanitarac koji je kumpire prodava HV za dva puta veće pare nego na pazaru. Koliko su tek onda koštale krave? Ili slovenska pitka voda u plastičnim bocama? Vojska triba ist i pit. Malo po malo vidija sam svega i svačega. Krumpiri i taj 'Mercedes' bili su mali dio razloga zbog čega sam se u svemu strašno razočarao te zatražio i dobio demobilizaciju. Jesam li ponosan što sam branio domovinu? Jesam! Jesam li sretan i zadovoljan s postignutim u prohujala dva desetljeća nakon Domovinskog rata? Nisam! Više je učinila mrska komunistička vlast u dva desetljeća nakon II WW za državu koju su stvorili nego Hrvati za svoju domovinu za isto vremensko razdoblje. Žalosno! Jugonostalgija? Ne, naprosto činjenica.

'Pomgrad' je zanimljiva priča glede 'rashodovanja' cijele firme, stručnije stečaja, osnovna sredstva prodavana su u bescjenje kao 'islužena', iako su uz održavanje mogla još dugo služiti svrsi, a većina radnika otišla je u prisilnu mirovinu s obećanjem da će dobiti otpremninu. Osnovana je tvrtka 'kćer' koja je imala zadaću prikupljati anuitete koji su i dalje pristizali na račun radova van granice, a ostalo na bubanj u sastavu 'stare' tvrtke. Iz tih sredstava trebalo je isplatiti otpremnine. No stečajni postupak bio je tako učinkovit i brz da do današnjeg dana nije završen, lova je sjebana u CREDO BANCI, i jedini koji se je 'masno' i uspješno naplatija je stečajni upravitelj uz par uzvišenih radnika, dokazanih domoljuba i hrvatina, koji su prelaskom u tvrtku 'kćer' zaslužno zaradili stanove, aute i slično. Jedan dan došao je veliki kontejner ispred stare zgrade uprave i sva dokumentacija pobacana je u njega i uništena, skupa s nadanjima radnika da će neko uključen pljačku odgovarati i da će svoja potraživanja dobiti. Svaka čast našem pravosuđu i onome koji je osmislio zakone na kojima počiva.

Usput, 'Zakon o zastari' najuspješnija je tvorevina Hrvatskog zakonodavstva. Osmislili su takav zakonski sustav po kojem sve ukradeno ostaje lopovu. Onome tko ga je osmislio i stavio u opticaj, po mom skromnom mišljenju trebalo bi smjesta staviti ogrlicu i udomiti ga u 'Bastilju' ili ludaru, a 'nove' zakone 'po hitnom postupku' povući. Hoće li se to dogoditi? Neće nikad!

Kao civil moga sam sva zbivanja u Hrvata lakše pratit i uvidija sam da 'Pomgrada' ima sve više i više. S tim se nikako nisam moga pomirit, a nisam moga ni ništa učinit. Gdje su naše civilne strukture i pravosudni sustav, kako je upita Gotovina? Bile su tu, ali su novi zakoni, jer stari komunistički nisu valjali, skrojeni tako da je svaka privatizacijska pljačka regularna. Zakoni u skladu s zahtjevima EU? Ma daj! Dragi moj generale Gotovina, zaslužio si euforičan doček pri povratku u domovinu. Samo se pitam zašto se takva euforija nije stvarala prilikom 'rastakanja' banaka, željezare, Jugoplastike, Pomgrada, Jadrankamena, Tvika, Dalmacijavina i ostalih firmi i sada konačno i Škvera? Zašto su prodani cementara i telekomunikacijski sustav, te izvršena rasprodaja INE, kad su pozitivno prihodovali? Da bi se bogatili stranci? Zašto se PSI RATA slobodno šetaju unatoč radnjama koje se mogu bez pardona okarakterizirati kao VELEIZDAJA domovine, a u zatvoru čame neki sitni lopovi ili šverceri šteka duvana? Kad će na njih doći red tipa - 'Locirati, identificirati, uhititi i transferirati.'. Lipo si reka kad si se konačno vratija: 'Ovo je točka na ' i ', rat pripada povijesti, okrenimo se svi budućnosti. Budućnost je u našim rukama.'. Uz komentar gospođe Hartmann: 'Haag ne tvrdi da nije bilo zločina nego da se sudilo pogrešnim ljudima.', moram konstatirati da mi je neizmjerno drago što si konačno došao kući, ali nemam volje učestvovati u euforiji koja te prati. Hvala Bogu, konačno si slobodan, ali nažalost na slobodi su još uvijek i PSI RATA. Do kada?