|
Godina: 93' Doba: Svako Podneblje: Zborno područje Split Mjesto: Split U neka doba došla zapovijed iz 'Zbornog područja Split' da je svaka postrojba dužna staviti na raspolaganje zapovjedniku zbornog područja časnike za obnašanje dužnosti službujućeg grada (dežurnog, što bi rekli likari). Ratni vihor još traje, a taman smo se vratili s ratišta i malo odahnuli. I tako zapovjednik pozove nas par da nam saopći da je dužan dati određeni broj ljudi za navedenu svrhu. Ali u obzir dolaze samo časnici, dok viši časnici, kojih je bilo ka riže nisu bili u igri. Zadaću su dnevno obnašala dva časnika. Jedan je bija stalno u zgradi zbornog područja, a drugi je obilazio postrojbe po terenu u domeni zbornog područja. Kako sam ka stariji moga birat, prista sam obnašat ovu službu. Išlo mi je na živce naganjat se s vojskom, pa sam rađe izabra zgradu ka misto obnašanja dužnosti službujućeg časnika, kad sam već doša u priliku birat. U principu je bilo dosadno, ali imali smo u sobi TV. Jedino je bilo zima ka vrag. Po noći sam spava u robi ispod četiri (4) deke i opet bi se smrza. Kako obično biva 'spala knjiga na par slova', pa me tokalo obnašat službu svako četiri-pet dana, a nakon službe ajde u matičnu postrojbu. Nikako se pošteno naspavat. Ali barem nisam cilo vrime sluša pizdarije u postrojbi. Isprid zgrade stalno su bili naoružani vojni policajci s AK, a na prijavnici je bija jedan, odmah do mene. U principu nikad me nije ni zva osim ako se ne bi trefila kakva gužva. Sad mi nije trebala AK, već samo neki pištolj koji je moguće bija ovi prikazan na narednoj slici.
Pištolj nikad nisam smatra nekim učinkovitim oružjem, i najgore mi je bilo pucat iz njega jer je ima otponac koji je tražija silu od 2 kg za razliku od AK koja je imala otponac od svega 300 g. Ako nisi vičan pucat iz njega ne možeš slona pogodit na deset metara. Ali oružje ka oružje, opasno je uvik. Zato sam u opisanim okolnostima okvir drža u džepu košulje, a i lakše je bilo pištolj nosit oko pasa. Neš' ti oružja. Tako sam mislija sve do jednog lipog ljetnog ugodnog dana. Ušeta se tako neki gospodin, negdi mojih godina u zgradu, u pratnji svoje ljupke ženice (valjda). Naoružan pištoljem. Kao što pristoji preda je oružje na prijavnicu kad najednom - BUM! Skočija sam isti čas ka mačak do prijavnice za vidit što je. Policajac drži pištolj u ruci vidno iznerviran. Uzmem mu pištolj, izbacim okvir, i kad su se svi smirili pogledam malo u pištolj. Navedeni gospodin drža je, šetajući s ženicom, cilo vrime metak u cijevi pištolja. I tako ga preda policajcu, koji je makinalno stisa otponac. Srića da ga je okrenija u stranu. Moglo je bit belaja učas. Kad sam to ustanovija popizdija sam. - 'Jebem te ludoga. Za koji kurac nosiš nabijen pištolj usrid bilega dana po gradu? Kada si ti neko važno govno pa će na tebe neko pucat! Na šta si mislija kad si ga dava policajcu, jeben te blesava?' Gledam di je zrno, kad ono stoji na neko čudno misto. Od poda se je odbilo u pločice na zidu, pa od rubnika prozora na pod, udrilo u zid i palo. Živo čudo da policajca nije ni dotaklo, jer je prostorija bila mala. Ali je zato dobro zazvonilo. Kad je čovjek shvatija što se dogodilo, sta se ispričavat, ma sam mu svejedno uzeja pisanu izjavu. Da je zapovjedniku pa neka radi s njom što hoće. Jeba te, a danas svaka mona nosi pištolj. I nebi se čudija da ih polovina ima metak u cijevi. Kada smo postali država Al Caponea (Alphonse Gabriel 'Al' Capone). Ajd' sad viči na nekoga ako pri sebi nemaš svoj pištolj, ako imaš petlje. S metkom u cijevi, naravno. I to je bilo sve u više od godine dana, osim oti dan i dan kada se je zapalija Kukuzovac (strelište van grada) kad sam mora dobro koordinirat odlazak vatrogasnih postrojbi na gašenje. Sreća da nije bilo puno municije, pa je šteta bila mala. Dosadna služba za popizdit. U početku sam čita knjige ali me je brzo štufalo jer se nisam ima di lipo zavalit. Ali bolje i to nego se naganjat s vojskom, osobito sa starijima svojeglavim ratnicima. Ne ponovilo se više nikad. Sada nemam u kući nikakvo oružje. Ma bi mi dobro doša jedan pištolj s bilo kakvim otponcem da skinem s vrata jednog 'Dominantnog mužjaka izumiruće vrste'. Ako netko ima koji viška neka mi se javi. P.S. Lažem, imam jedan buzdovan. Naprednija varijanta bejzbol palice. |
Priče koje ćete moguće čitati imaju za cilj da Vas nasmiju.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je nemoguća.
Ako pak sebe netko prepozna neka šuti i neka se ne ljuti.