Najspremniji hrvatski vojnici i policajci, trenutno vojno naoružanje pokazani su u 31. srpnja 2025. godine na svečanom vojnom mimohodu kojim su Zagreb i Hrvatska obilježili 30. obljetnicu oslobodilačke akcije Oluja i Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Građani Hrvatske uživo su se osvjedočili o vojnoj spremnosti HV, njenoj opremljenosti i disciplini Hrvatskih oružanih snaga.

Zagreb, 31. srpnja 2025. godine. ( + / - )

Branitelj sam, što se vidi iz moje prve priče. Iako sam prije 'Oluje' demobiliziran, te nisam učestvovao u toj akciji, s radošću sam pratio sva zbivanja oko nje. Imao sam i dva 'izvora podataka' iz prve ruke, naime moj šef firme, u kojoj sam poslin demobilizacije radio, kao i jedan njegov djelatnik, bili su učesnici 'Oluje'. Nebi sad o njihovim dogodovštinama. Redovito sam pratio sve naše vojne mimohode, i moram priznat da mi je srce 'naraslo' gledajući ovaj. Nije bilo nikakvih 'preseravanja', što je rezultat dobre organizacije i usklađenosti svih odgovornih za provedbu mimohoda.

Primopredaju Hrvatske zastave mlađim naraštajima neću nikad zaboravit. U čudu sam se zapitao kako to nama niti jednog svećenika ili popa da je 'blagoslovi'? Ako se mene pita njima u vojsci nije mjesto. Oni bi trebali imat drugačiju ulogu u civilnoj populaciji, osobito glede mladih u suzbijanju sve veće popularizacije veličanja NDH i Ustašluka. Upitno je dali je po tom pitanju Hrvatska CRKVA išta spremna učinit. Ako neće oni, valjda će Penava? Profesor tjelesne i zdravstvene kulture u Vukovarskoj Ekonomskoj školi, nakon toga i ravnatelj iste, sada saborski zastupnik. Čovjek je školovan - zna 'znanje'!

Posebno me dojmio general Ante Gotovina, odriješit u odgovorima novinarima, jasno i kratko je naglasio da je rat 'teško sranje u kojem se gine', svojom izjavom TV reporterima - 'Rat je dolina smrti. Nadam se mudrosti političkih vođa da će naći put bez rata. Na nama je da budemo spremni.'. Malo riječi ali vrlo znakovitih. Mada sam susreo s nekoliko naših generala tijekom Domovinskog rata, nažalost njega nisam nikad upoznao.

Tko su bili ti generali? Među najznačajnijima su: Agotić Imra, Janko Bobetko, Petar Stipetić, Vid Stipetić, Sveto Letica, Davorin Kajić, Ante Gotovina, Rahim Ademi, Ivan Čermak, Mirko Norac, Tus Anton, Andrija Matijaš Pauk (posmrtno) i još njih. Ovi generali, zajedno s mnogim drugim časnicima i vojnicima, ostvarili su značajne vojne pobjede i doprinijeli oslobađanju Hrvatske. Neki od njih su zgriješili, ali i 'otplatili' svoj grijeh. Ali Ante Gotovina bio je i ostat će oličje hrabrog, časnog, beskompromisnog, i nadasve uglednog ratnika u Hrvata. Odakle svima njima znanja za zapovijedati u Domovinskom ratu?

Nije nam bilo lako obraniti Domovinu. Opstrukcije je bilo iz cijelog svijeta, osobito iz EU. Oružje smo uzimali iz kasarni bivše JNA a i dobar dio masno plaćali na 'crnom tržištu'. Četnicima je bilo lako, jer su sve dobili na gotovo. Bivša JNA počivala je na 20% zapovjednog kadra i 80% ročnog sastava. Raspadom Jugoslavije ročni sastav je 'nestao', a časnici su u velikom broju napuštali JNA, tako da ih je mali broj ostao u Srbiji i Crnoj Gori, a gotovo ništa u 'Srpskoj krajini'.

Samoproglašena Republika Srpska Krajina (RSK), bila je međunarodno nepriznata paradržava na okupiranom području Hrvatske između 1991. i 1995. godine. Većim se dijelom svoje teritorije prostirala na području nekadašnje Vojne krajine. Srbi su svojim zaštitnikom smatrali propalu JNA, već truloj posljednjoj jugoslavenskoj instituciji, i od nje preuzeli oružje. Novo vodstvo Srbije, četnički nastrojeno, željelo je 'Veliku Srbiju' pod parolom 'Svi Srbi u istoj državi'. Vojno-redarstvenom akcijom 'Oluja' završene se borbe za oslobođenje Hrvatske i četnički san o 'Velikoj Srbiji' zauvijek je potonuo kao 'Titanik'.

Nakon 35 godina od proglašenja RH nezavisnom državom i njenog priznavanja u cijelom svijetu, vojnim mimohodom u pravom svijetlu prikazana je današnja snaga, sposobnost i odlučnost Hrvatske vojske da brani svoju domovinu na što svaki hrvatski branitelj može biti ponosan. I jasna poruka svima, posebno četnicima, da nas ne 'diraju' jer će pobrat dobre batine! Htjeli mi to priznat ili ne, za stvaranje Hrvatske i njezinu uspješnu obranu od četnika veliku zaslugu ima:

Josip Broz - Tito

Kako on, ratni zločinac, diktator ...? Ovako:

• Napad Hiće na Jugoslaviju, poznat i kao Travanjski rat ili Aprilski rat, dogodio se u travnju 1941. godine. Bio je to dio WWII i rezultirao je vojnom pobjedom Sila Osovine (Njemačka, Italija, Mađarska i Bugarska) nad Kraljevinom Jugoslavijom. Invazija je započela 6. travnja i završila kapitulacijom Jugoslavije 17. travnja.
  
  
• Kraljevina Jugoslavija je raspuštena i podijeljena između Njemačke, Italije, Mađarske i Bugarske.
  
  
• Nastao je Ustaški režim Nezavisne Države Hrvatske (NDH) već 10. travnja 1941 pod Antinim vodstvom, kao i država pod kontrolom Nijemaca u Srbiji (Nedićeva Srbija).
  
  
• NDH je obuhvaćala veći dio današnje Hrvatske, cijelu Bosnu i Hercegovinu te dijelove današnje Srbije. Glavni grad NDH bio je Zagreb. Ali ima jedna mala caka, cijeli južni dio, priobalje i otoci, predan je na upravu Italiji, koja bi i danas voljela da je tako ostalo. Postrojbe NDH činile su Ustaše (zapovjedni kadar) i Domobrani (vojska). Nažalost, ovu nikad priznatu državnu tvorevinu uglavnom je podržavala Hrvatska katolička Crkva. U svako slučaju ne svi, što znam po pričama moga Ćaće kojemu su najvažniji obavještajci u Dalmaciji bili svećenici.
  
  
• Počeo je partizanski pokret otpora, što je dovelo do dugotrajnog i razornog rata. Partizanski pokret, odnosno Narodnooslobodilački pokret (NOP), bio je jugoslavenski pokret otpora tijekom Drugog svjetskog rata. Predvodila ga je Komunistička partija Jugoslavije (KPJ), a cilj je bio oslobođenje Jugoslavije od okupacije i uspostava socijalističke države. Pokret je bio pod čvrstom kontrolom KPJ, a na čelu mu je bio Josip Broz - Tito. Pokret se borio protiv njemačkih, talijanskih i drugih okupatora, kao i domaćih kvislinških snaga, poput ustaša i četnika. Za razliku od ostalih vođa pokreta otpora u Europi, koji su rukovodili uglavnom iz izbjeglištva, Tito se sa svojom vojskom 'šetao' Dolinom smrti (Neretva, Sutjeska ....), sve do pada Italije kada su Vrhovni štab i Bolnica prešli na otok Vis, koji je imao pistu za savezničke avione, a branjen je nebrojnim savezničkim topovima, tako da ni muha nije mogla proći.
  
  
• Tijekom rata Tito je više puta objavio amnestiju o čemu sam već pisao u drugim pričama, pa se nebi ponavljao. Tijekom rata i nakon njega, partizani su se beskompromisno obračunavali s protivnicima, što je konačnici dovelo do masovnih ubojstava (osvete), poput Bleiburškog pokolja i pokolja na Kočevskom Rogu. Četnici su svoju punu 'dozu' dobili u bitci na Naretvi. Načuo sam da će se i o ovom masovnom ubojstvu voditi istraga? Treba pitat Penavu.
  
  
• Pod geslom bratstva i jedinstva hrvatski su komunisti u antifašističkoj borbi okupljali pripadnike različitih naroda i različitih društvenih slojeva. Masovniji odaziv u partizane prihvatili su od samoga početka Hrvati u primorskom pojasu koji je bio pod talijanskom okupacijom; dok su Srbi s Korduna, Banije i dijela Like prišli većinom partizanima, među Srbima na tromeđi Dalmacije, Like i Bosne prevladalo je četništvo. Od rujna 1942. pa sve do svršetka rata Hrvatska je imala, razmjerno, najrazvijeniji partizanski pokret u Europi. U prosjeku, gotovo svakih četrnaest dana osnivana je po jedna partizanska brigada. Temeljem trojne formacije, u prosjeku od tri brigade nastajala je divizija, od tri divizije nastajao je korpus, a od štaba 8. dalmatinskoga korpusa nastao je štab 4. armije. Od četiri jugoslavenske armije, ta 4. armija većinom je u svojem ustroju imala hrvatske partizane koji su držali primorski pravac od Neretve do Soče.
  
  
• Povijesna je zasluga hrvatskih partizana što su Hrvatskoj vraćeni Zadar, Rijeka, Istra i otoci koji su od 1920. bili pripojeni Italiji, te što je Baranja uključena u Hrvatsku. U sklopu partizanskog pokreta bila su uspostavljana i djelovala su tijela državne vlasti koja su očuvala hrvatski državni suverenitet. Rijeka se ne zove Fiume samo zahvaljujući partizanima. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine dio Ustaških postrojbi pridružuje se partizanima, a okupacionu Talijansku zonu preuzimaju Nijemci. Osim toga uspostavljene su federacije s granicama prema gustoći naseljenosti pojedinih naroda (kakve su i danas), a Ustav SFRJ je jamčio mogućnost odcjepljenja uz pristanak ostalih republika.
  
  
• 1974. godine Skupština SFRJ proglasila je Josipa Broza Tita za počasnog doživotnog predsjednika Jugoslavije. Jugoslaviju je vodilo predsjedništvo SFRJ, iz svake republike i pokrajine po jedan član, koji su se godišnje izmjenjivali. Predsjedništvo bira premijera koji će služiti četverogodišnji mandat, premda ta funkcija nije neovisni autoritet. Posljednji premijer prije raspada Jugoslavije trebao je biti Stipe Mesić, što se četnicima baš nije svidjelo.
  
  
• Kada je Tito umro 1980. godine nakon više od tri desetljeća na čelu nacije, svijet mu je odao počast. Šefovi skoro svih moćnih država su došli na njegov sprovod. Zbog svoga prkosa Staljinu 1948. godine, Tito je osvojio potporu Zapada. Zbog svoje odanosti socijalizmu, osigurao je povjerenje Istoka. Zbog ustrajnosti na nesvrstanosti, zaslužio je divljenje svijeta u razvoju. U Jugoslaviji je bio najvažnija ikona nacije, lik gotovo mitskih razmjera. On je ujedinio ratom razorenu zemlju, omogućio ljudima važna postignuća u obrazovanju i industriji te institucionalizirao sustav 'radničke samouprave' za koji se tvrdilo da je suština istinskog socijalizma.
  
  
• Ne zaboravimo, nakon WWII Jugoslavija je bila vukojebina s dvije glavne željezničke pruge i prašnjavim uskim cestama. Nije imala gotovo ničega. S vremenom gradile su se ceste, a postojeće asfaltirale, od kojih je najveće dostignuće bilo proširenje i asfaltiranje stare Napoleonove ceste duž obale, koja je Napoleonu trebala poslužiti za vuču topova prema Istoku. Dalmacija se je tada preporodila. S vremenom izrastala je industrija i školstvo, i do 80' godina Jugoslavija je imala najveći porast BDP-a ikad zabilježen u svijetu, preko 10%. Ali tijekom 80' godina došlo do naglog pada razvoja u svim segmentima društva zbog neulaganja u tehnologiju i školovanje (usavršavanje) stručnog kadra, što je imalo ogroman negativni učinak glede konkurentnosti u svijetu. Gubilo se tržište. Taiwan, na primjer, nije to dopustio, neprekidno je slao stručnjake na usavršavanje diljem svijeta, i zato je tu gdje je danas - jedna od vodećih industrijskih sila, osobito u području elektronike (TSMC - Taiwanese multinational semiconductor contract manufacturing and design company). Bez ulaganja u znanje propadaš.
  
  
• Nakon WWII uspostavljena je institucija zvana 'služenje vojnog roka', gdje su se mladi ljudi po završetku školovanja učili vojnim vještinama, a uspostavljena su i 'visoka vojna učilišta' za obrazovanje generala, kao i 'škole rezervnih vojnih oficira - ŠRO' gdje su se učeniji mladi ljudi obučavali za zapovjednika do razine brigade. Osim toga redovito su se održavale godišnje vojne vježbe 'rezervnog (pričuvnog) sastava' glede upoznavanja ljudi s novijim vojnom tehnikom. Navedeno nas je spasilo dva puta; prvi put 1948. godine glede suprotstavljanja RUSKIM divizijama raspoređenim duž Mađarske granice, a drugi put nakon Titove smrti kada su i NATO i RUSIJA htjeli 'upasti' u Jugoslaviju. Jugoslavija je u roku od 24 sata mogla stvoriti impozantnu vojnu silu. I zato se nisu usudili napasti, ali su mjesecima provocirali.
  
  
• Jačanjem nacionalizma krajem 80' godina raspalo se je vodstvo komunističke partije. 20. siječnja 1990. godine u Beogradu je počeo trodnevni, 14. vanredni kongres Saveza komunista Jugoslavije (SKJ). Kongres nikada nije završen, i označio je uvod u krvavi raspad Jugoslavije. Bio je to i kraj ideala u koje sam, kao i mnogi drugi vjerovao. Ideala da ćemo živjeti u društvu mira i slobode, te poštivanja ljudskih i svih drugih prava. U kojem nikome neće biti tijesno. Vjerska i nacionalna pripadnost biti će privatna stvar. Školovanje će biti besplatno, kao i učinkovito Zdravstvo u potpunosti posvećeno liječenju oboljelih. Nažalost, nacional-šovinisti su se pobrinuli da razjebu sve ono lijepo što se decenijama stvaralo i gradilo.
  
  
• Što ćeš radit ako te netko napada? - BRANIT SE. Zato sam i postao dragovoljac. Zapovjednici u Hrvatskim obrambenim redovima uglavnom su bili iz prije spomenutog 'rezervnog sastava', a mene i mnoge druge pripadnike koji su prebjegli iz JNA u HV, pogrdno su zvali 'HUNTAŠIMA'. Prvotni zapovjednici Hrvatskih postrojbi uglavnom su bili vojno nepismeni (kao kriminalac Zagorac, predratni vozač autobusa i sitni švercer Rojs i kondukter Zoričić), a činovi su se dijelili 'šakom i kapom', i vjerojatno otuda dolazi njihova netrpljivost prema nama. A da nije bilo na početku navedenih generala i admirala, učenih u JNA, uz zapovjednike koji su završili ŠRO, te silne mladosti koja se je dragovoljno priključila obrani Domovine, mi Domovinski rat nikad nebi dobili.
  
  
• Ono što se je u Hrvatskoj događalo tijekom i nakon Domovinskog rata ovdje neću komentirati. O tome sam dovoljno pisao u drugim pričama.
  
  
• Bez obzira na sve opisano, sretan sam zbog sadašnje 'Hrvatske vojske', te u potpunosti podržavam 'služenje vojnog roka' iako smatram da je dva mjeseca premalo. A ne spominju se ni vježbe 'pričuvnog sastava'. Ali nisam sretan zbog toga što se negiraju tekovine NOB-a koje su bile 'ulaznica' u ovo što smo danas. Meni 'Ante' i njegovi poslušnici 'Ustaše', te oni koji ih danas veličaju, ne ukazuje na ništa dobro - Debili.
  
  

P.S. Priča je malo zakasnila u odnosu na mimohod zbog operacije mrene autora. Usput, vrijeđa me sve veća tolerancija prema NDH, Ustaštvu i Fašizmu, jer navedena se ne uklapa u moj svjetonazor. Dok sam bio branitelj toga u postrojbama uglavnom nije bilo.

P.P.S. Evo sad sam se vratija od likara, kontrola operirane mrene za sedam dana i nova terapija. Da nisam ima braniteljsku iskaznicu nebi doša na red za operaciju još godinu dana! Onda sam otiša i svoje doktorice po nalog za ljekove glede naredne terapije. Samo jedan je iša na plavu iskaznicu a ostale sam platija 49 €. Ajte u PM, skupa s ZDS-om, svi Vi predsjednici i ministri. Dok sam branija Domovinu od četnika, bija sam Vam dobar, a sad plati likariju ili idi u Croatia osiguranje o svom trošku (TV reklama)! Nije Tito diktator i zločinac nego Vi. Sve ste uništili nakon što ste došli na vlast! Jebete ovaj siromašni narod već godinama na sve moguće načine. A Ti Penava najprije se uhvati novije Hrvatske povijesti od 90' pa nadalje i istraži sve zločinačke i kriminalne aktivnosti do danas. Onda se vrati na WWII i Tita, a moš otić i malo vremenski 'dublje', sve do 'Seljačke Bune' ako triba. Može ti i Skejo pomagat, sve zna. Školovani ste upravo za to. A nebi bilo loše da im se pridruži gvardijan fra Marinko Vukman koji je s oltara sinjske bazilike poručio - 'Neka pate i neka u toj patnji umru', svi koji ne vole Hrvatsku, Thompsona i Dalića. Jel to prema ustaškom receptu? Evala Hrvatska Katolička Crkvo; stoput si ubojitija od diktatora Tita.

P.P.P.S. Možete mi blokirat BLOG, ali ja ću 'uteč' na neki stranjski i možete mi puvat. Ajte svi Vi u PMU (moja kratica za: Pizdu Materinu Ustašku; alternativa za ZDS). I jebe me se za Skeju. Po meni može smista crknit.