Živim u neboderu na 9. katu, kojemu su nosivi zidovi debeli 30 cm, a ovi drugi su nešto tanji, oko 20 cm. Naravno, radi se o zidovima s armiranim betonom, koji u sebi imaju toliko željeza da je, po mom mišljenju, to zadnja zgrada koja će se u Splitu srušit u slučaju jačeg potresa. To mu je dobra osobina. Loša osobina zgrade je što nema ispravno uzemljenje (masu). Izvršeno je 'nulovanje', što je po meni diletantski posao. Beton je po osobitostima materijal s vrlo lošim toplotnim gradijentom, odnosno temperatura zraka s jedne strane zida kroz zid se prenosi na drugu s vrlo malom razlikom. Takav zid treba toplotno izolirati, što u doba gradnje nije baš učinkovito napravljeno. Spavaće sobe imale su ugrađene ormare od iverice koje je od zida djelio stiropor debljine 2 cm, a dnevni boravak nekave gipsane ploče debljine oko 10 cm.

Uz navedeno, kad smo u njega uselio prije otprilike tri desetljeća, prozorska drvenarija već je pomalo trulila i nije se mogla dobro zatvoriti a da kroz stan ne 'zviždi' promaja. Ugrijati stan na neku ugodnu temperaturu bilo je gotovo nemoguće. Po ljeti bilo je nepodnošljivo vruće. Kako je došlo vrime za piturat drvenariju i zidove, angažirali smo majstora koji je sva vrata skinija i nosija u svoju radionu. Naime, godine su meni i supruzi učinile svoje i nismo to mogli obavit vlastitim snagama. Trošak od 8'000 kn. Trajanje obnove oko tjedan dana.

Kad je došlo doba za ponovno pituravanje, supruga i ja dogovorili smo se dignit kredit i ugradit modernu aluminijsku prozorsku staklariju. Čitajući tako članke na Internetu došli smo do zaključka da je najbolje rješenje 'Troha-Dil' PVC stolarija s tri stakla po prozorskom okviru. Cijena za približno četiri pituravanja. Firma 'BRANE-MONT', njihov izvođač radova iz Kaštela, došli su jedno jutro i do većeri stan je bio zatvoren. Škovace su sami očistili. Brzo i učinkovito. Rezultat - zimska rata struje postala je 20% manja.

Ali (uvijek ima neki 'ali') nije sve ispalo bajno. Naime, povećana unutarnja temperatura prostorija nije bila u skladu s temperaturom na unutarnjoj površini vanjskih zidova stana, osobito kad su uklonjeni ugrađeni ormari koji su već toliko smrdili da se u njima nije mogla držati roba. Rezultat, praktički je voda curila niz zid i stvarale su se gljivice (pljesan) kako prikazuju naredne slika.

Slika 1. Vlaga i pljesan na zidovima.

Tražeći rješenje, mjesecima, nismo našli nikoga tko će nam reći što uradit. Gotovo svaki arhitekta se je držao stanovišta da bez vanjske izolacije ništa nema smisla. No na Inernetu niz primjera izolacije zidova iznutra novim materijalima, osobito kod starih zgrada spomeničke vrijednosti kod kojih ne smiješ obrađivati fasadu, kao primjer na narednoj slici.

Slika 2. Toplotni gradijent prostora. ( + / - )

Susjed je problem rješio kamenom vunom prekrivenom 'knauf-pločama'. Meni se to baš nije svidjelo jer se s vremenom vuna stisne i eto prostora za razne vrste malih nametnika, iako je rezultat, po njegovoj priči, bio dobar. I tako jednog dana u poštanskom sandučiću nađem letak.

Slika 3. Letak obrta za uređenje stanova.

Već skeptičan, nazovem ih i dođe njihov 'inženjere' i kaže da to nije problem. Zidovi se oblože 'Styrodur-XPS' pločama velike tlačne čvrstoće sa stepenastim rubom po obodu za dobro prekrivanje spojeva i malim toplotnim gubitkom (slika 4a). Reće da je jeftinije rješenje sa siporeksom, te da ima i drugih materijala koji imaju veću tlačnu čvrstoću ali su znatno skuplji. Preporučio je debljinu od 3 cm. Nakon par dana razmišljanja, prihvatim rješenje, ali uz zahtjev da se stave ploče debljine 6 cm. Ima danas tipli i vijaka duljine preko 10 cm tako da možeš objesiti na zid što te volja.

Slika 4. Postavljanje izolacije / Završen posao.

Deblje ploče malo su poskupile troškove, ali radovi su ostali isti. Nakon postavljanja ploča, postavlja se mrežica i potom sve skupa gletuje i brusi, tako da zid dođe ravan ka ogledalo (slika 4b). Za sedam dana svi vanjski zidovi bili su obloženi. Evo je došlo ljeto i u dnevnom boravku već je daleko ugodnije nego prije, tako da klima-uređaj u njemu gotov da ne treba paliti. Osim toga stakla PVC drvenarije dobar su toplinski izolator, kako zimi tako i ljeti.

Sada kuhinjski klima-uređaj relativno brzo ohladi gotovo cijeli stan, osobito ako se spuste rolete s južne strane tijekom podneva. Naravno, očekuje se zimski rezultat. Nadam se da će ovaj tekst nekome pomoći. K'vragcu, skoro sam zaboravija, imaju svoju aktivnost opisanu na 'FACEBOOK'.

P.S. Mjese dana nakon što je sve bilo gotovo, predstavnik stanara, po uzoru na susjedni neboder, dobije pristanak da se dogovori i izvrši vanjska izolacija nebodera. Gotovo pola troška pokriva EU (konačno neke koristi od njih).

P.P.S. Došla zima; od vlage i pljesni ni traga. Predstavnik stanara sredija je sve za vanjsku izolaciju nebodera uz potporu EU, te se nadam da ću se sad puno manje hladit s klima uređajem po liti i grijat na šteriku po zimi.
Evo, siječanj '17. Temperatura vani -7°C, a u kući ka u bumbaku (bez vanjske izolacije). Nigdje ne vlaži, staviš ruku na zid a on topal. Spasija me od zime žuti letak, odnosno ekipa na koju se odnosi.