Nedavno sam gleda film 'Ja, legenda' (I am Legend), sitija se starijeg naslova na sličnu temu 'Omega Man' snimljenog prije više od tri desetljeća, dva filmska naslova inspirirana istom knjigom. Ne znam tko ju je napisa ali sam se zapita što bi ja prema njima u životu moga bit, i nakon dobro razrađene metodologije razmišljanja o terminu 'JA', zaključija sam da bi treba bit - KRETEN (krele). Zašto? Evo zbog čega:

• Na izbor po rođenju nemam nekog utjecaja. To su odlučili moji roditelji. Pošto mi standard danas nije ka šta je bija njihov, mogu konstatirat da su oni bili kreteni jer nisu poslušali 'Vidovitog Franju' koji bi im sigurno svjetova da me ne prave.
  
  
• U vrtiću nisam ima priliku nešto posebno naučit, a moga sam naučit bit zao, lagat, varat i krast. No, tete koje su nas čuvale, a i moji stari uporno su ponavljali da to nije lipo nego da moramo bit časni, vridni, pošteni, nesebični i dobronamjerni. Ma nemoj, danas bi mi u 'Lijepoj Našoj' barem lopovska vještina zlata vridila.
  
  
• U osnovnoj školi nije ništa bilo drugačije, osim što sam iz Hrvatskog stalno vuka duju. Čisti promašaj, umisto da govorin pravilnim hrvatskim jezikom, ja govorim nekim čudnim dijalektom. Ne mogu krivit učiteljicu, iako je gotovo uvik bila na bolovanju, nego svoju linost i sad se ne raspoznaje da sam čisti Hrvat. Za ne virovat je ali iz Engleskog ima sam čistu peticu. Jebi ga, sve ovisi o profi.
  
  
• U srednju školu, po preporukama profa iz matematike i fizike, otiša sam u tehničku školu. Meni su dali volju za birat i ja izabra elektroniku. S današnjeg gledišta glede posla katastrofalno i kretenski. Triba sam upisat za ekonomskog tehničara, ka Nevenka, ili građevinu ili gimnaziju da mogu poć na pravo. Za divno čudo po završetku škole preda sam 5 (pet) molbi za posal i svuda bija primljen. Ali, kreten je odlučija studirat!
  
  
• Fakultet, čisti promašaja - telekomunikacije, nastavak iz srednje škole. I onda kad sam ga završija posla u toj stuci nije bilo bog zna šta. Moga si na odašiljač, u poštu ili na brod, ka telegrafista (ima sam položenu klasu iz telegrafije). Da sam završija pravo moga sam proć recimo ka Nobilo. E, za razliku od prije s zapošljavanjem nije bilo isto. Molbe za posal nisu bile od koristi ako nisi ima VIP i / ili NaVIP, i tako sam se zaposlija u tadašnjoj JNA. Najprije sam tri godine radija na održavanju radara i raketnih lansera i njihovih računala, a posli sam predava ka profa u Lori eleltroniku i telekomunikacije i uvodija Informatiku u školstvo.
  
  
• U to doba, krajem 80', u Loru su poslom došli amerikanci i jedno šest miseci montirali radarske detekore na brodove tadašnje RM. Meni su dodijelili zadaću da im budem 'oficir za vezu', zbog dobrog poznavanja engleskog i mladosti. Tako radeći i skitajući se s njima skužili su da nešto znam i da nisam jebivjetar i ponudili mi da dođem u US kod njih. Odbija sam, koji ću kurac u tuđinu kad ovde dobro živim. Koja kretenska odluka.
  
  
• Onda sam se oženija i nema dugo, rodica od žene sva uplakana otišla u Kanadu 'trbuhom za kruhom', jer je s poslom bilo sve gore i gore. Za par godin uspili su se dobro situirat baveći se gradnjom malih kuća koje su poslije iznajmljivali, i zvali nas da dođemo i mi. Žena i ja malo promislili i donili kretensku odluku - stoj doma.
  
  
• Izbor za radit u JNA je bila velika pogreška, jer unatoč tome što sam pobiga iz njihovih redova pred Domovinski rat, ima sam pedigre koji novoj vlasti nije bog zna što značio. Eto što ti je posljedica kretenskog odabira posla. Pedigre je jebena stvar, a ovi koji sam ja dobija je jebada - HUNTAŠ, jer sam bija pripadnika ozloglašene JNA. No, ljudi zaboravljaju (pa tako i nadasve slavna i objektivna Hlo) da se je JNA zasnivala na časničkom kadru i mnoštvu vojnika ročnog sastava (i naravno, Hrvata među njima), s ogromnim kapitalom u mobilizacijskim resursima u svim dijelovima države (pa i Hrvatske). Po izbijanju rata više od 75% časničkog kadra napustilo je JNA, a neka naša dica koja su još služila vojsku jedva su utekla doma. Mi smo u stvari rat vodili protiv ČETNIKA iz Bosne, Srbije i sada nam velikog prijatelja Crne Gore, a ne JNA. Četnici su 'prisvojili' oružje JNA ali ne i većinu časnika. A većina prebjeglih časnika u nas, ka ja, dragovoljno se je priključila HV. Iako nas pripadnici dobrotvorne humanitarne organizacije HDZ (Humanost i Dobročinstvo Zase) nisu volili HUNTAŠI su im i te kako dobro došli, jer o borbi, logistici i ostalim ratnim vještinama u većini slučajeva nisu imali pojma. Kako su humanitarci odmah sami sebi dodijelili visoke činove, huntaši su u biti 'posao' odrađivali za njih. One koji su završili 'Školu rezervnih vojnih oficira', osobito onu u Bileći gdje se školovao kvalitetan pješadijski kadar, nisu tako zvali. Mada ni svi HUNTAŠI nisu jednako tretirani. Ovisilo je o tome jesi li iz sinjske ili hercegovačke krajine. Oni su bili dobi i podobni, a ostali su za kurac. No ne treba im bit žao, HDZ-u mislim, ni HUNTAŠI nisu volili njih. Dakle, HV je bila u boljoj poziciji jer je vodila rat protiv kretena.
  
  
• Odmah po dragovoljnom priključivanju sastavu HV, kad sam skužija da dobar Hrvat uz ispravna krvna zrnca mora imat i dobar pedigre, napravija sam novu životnu grešku - osta tri godine u HV umisto da sam zatražija politički azil u neku pametnu zemlju. Posljedica narušeno zdravlje i muke na poslu po demobilizaciji. A da nisam dragovoljno otiša u HV onda bi mi bilo žaj što nisam sudjelova u obrani svoje domovine. Sada ne bi! Ni malo! Da postoji vremeplov, i da su mi današnja saznanja bila raspoloživa pred početak rata, da bi bez razmišljanja petama vjetra.
  
  
  • Zdravlje mi je ošlo u kurac i stalno sam oda po likarima, da bi na kraju zbog PTSP-ja i raka otiša u invalidsku mirovinu ka totalno neupotrebljiv i posta punopravni član stoke sitnog zuba.
    
    
  • Izbor struke sada se je u potpunosti pokaza ka promašaj, jer radeći posli demobilizacije ka IT stručnjak (završija silne tečajeve i CCNA) ima sam plaću odma povrh čistačice. Najobičniji asistent početnik bolje je piza od mene. A rat je učinija svoje. Zaosta sam u struci i mojem programiranju doša je kraj. Glava je dala otkaz. Bolje više nisam moga i da sam tija.
    
    
• Eto, ja sam živi dokaz da svi branitelji nisu išli u mirovinu po završetku rata. Ali osta sam i dalje jebivjetar, nepopravljivi kreten, buzdo, koji još jedino na starinski način može uređivat ove stranice jer se više ništa novo ne prima u glavu.
  
  

Slika 1. Jebivjetar, buzdo, krele - JA.

Žena je dobila još mizerniju mirovinu u koju je otišla po prisli nakon što su joj firmu RASHODOVALI, ka što su mi rashodovali i očerupali gotovo cilu domovinu i napravili od nje ruglo. No, nas dvoje bi nekako i skrpali od prvoga do prvoga da se kćer nije udala za budalu i ubrzo rastavila i s ditetom došla u nas. A posla za nju nigdi. Od domoljublja se slabo živi.

U novonastalim okolnostima osta sam i dalje kreten jer nemam VIP ni NaVIP koji Hrvati na vodećim političkim i gospodarskim poslovima imaju, a s novopečenim 'tajkunima' i 'poduzetnicima' nisam u poznanstvu. Nisi moj soj - kretenski. Osta sam i dalje stoka sitnog zuba. Bolje i to nego moguće zaglavit u zatvoru ili gulit krumpir!

Javila se ženi rodica iz Kanade. Veli da joj je odlično. Redovito dolazi u Domovinu, ali mlađa dica baš i ne, isto ka kod Ruže, samo što ona nije član HOP-a (Hrvatskog oslobodilačkog pokreta). Moja joj žena veli da kad vidi sav novostvoreni jad u nas da joj ne mora bit žao što je otišla. Uvidjela je to Kanađanka i sama, i sad joj više nije žao što je svojevremeno otišla u tuđinu. Ali je žao meni što sam svojevremeno kretenski odbio njezin poziv.

P.S. Ima li smisla sad pod stare dane zatražit politički azil za uteč iz ove novostvorene vukojebine?

P.P.S. Iša sam neki dan (proliće 2014.) u vrtić gledat unuka u kojem su tete s dicom spremile predstavu. I dica tako recitiraju da moraju biti dobra, nesebična ... Za koji kurac?