Courvoisier

Za sve su krivi sol i vino. Naime, kada su francuski trgovci u17. stoljeću izvozili sol i vino, ispostavilo se da je vino lako pokvarljiva roba nepraktična za transport u bačvama. Netko je došao na ideju da se vino destilira i brzo se je ustanovilo da piće koje su spremali u bačve od hrasta, postane još bolje ako neko vrijeme odstoji u tim bačvama. Nizozemci i Danci to su piće nazvali brendwijn (dimljeno vino), a potom je nastao izraz brandy. U francuskoj pokrajini La Charente, sa središtem Cognac, počeli su zasađivati sve veće površine vinogradima, rastao je broj destilerija i s vremenom se pokazalo da su neke sorte grožđa kao stvorene za proizvod brandy. Brandy iz pokrajine La Charente dobio je 1850. godine ime Cognac (konjak), kada su ga počeli flaširati. Primjerak ekstra uspješnog proizvoda te vrste pakovan je u boci prikazanoj na slici - XO IMPERIAL serija - jedna bočica samo oko 140 $. Što duže odstoji, cijena raste. Za popizdit, jedini proizvod za koji znam da je skuplji što se manje prodaje.

 Courvoisier
Slika 1. Boca konjaka Courvoisier.

Navedeno sam opširnije pronaša na Internetu ali kao uvod u priču i ovo je dovoljno. Ime konjak je zaštićeno, ka' šta je Apple zaštitija svoju jabuku.

Bilo je to negdi deset godin prije Domovinskog rata, kada se poštivao Dan Gospodnji (nedjelja) više nego sad, kao i državni praznici, iako je to bilo doba posvemašnjeg 'mraka'. Gotovo svi su negdi radili, a BDP je za ne virovat bija višestruko veći nego sad. Tako smo i nas tri 'frenda'; Škico, Mičo i ja, radili kako je zakon propisa i nakon osam uri rada išli bi doma. Prije toga svratili bi u Bobis i obično izili po jedan figaro, mali lipi kolačić, ili popili mali konjak. Plaća je išla redovito, odmah početkom miseca. Posebno veselje je bilo kad bi tko dobija povišicu, koja je obično kasnila ali bi uvik pristigla s zaostacima. Kada si dobija na lutriji. Naravno 'sretni dobitnik' mora je tada častiti sebe i ostalu dvojcu u Bobisa. I tako Škico dobije povišicu s zaostacima i naravno posli posla - pravac Bobis.

Škico: - 'Dobar dan, najskuplje piče za svih!'
Prodavačica: - 'Dobro,' - i ulije tri konjaka iz boce slične ovoj na slici.

I tako mi baljezgamo jedno po ure i uputimo se doma.

- 'Molim, Vas da platim.' - veli Škico, izvadivši jednu plavu novčanicu, danas vrijednosti oko 30 €.
- 'Šjor, ovo nije dosta.'
- 'Kako nije?'
- 'Pa ovo što ste dali dovoljno je samo za jedan bičerin.'

Škico vas pozelenija i samo što nija pa u afan. Platija on to i odosmo. Ali mora se priznat, konjak je bija klasa, ka' i cijena mu. Nedugo od toga došla i meni povišica, s zaostacima naravno. I pravac Bobis, naravno. Već sam zna šta me čeka. Škico će s vrata:

- 'Molim Vas, dajte ona tri konjaka od zadnji put!'
- 'Nema!'
- 'Kako nema?'
- 'Pa sve ste popili zadnji put.' - I tako sam proša 'lišo'.

A danas? Kakva su sad ovo vrimena? Radiš cili dan ka' pas bez definiranog radnog vrimena, 'poduzetnik' te jebe bez vazelina, bojiš se za radno misto, a love za počastit prijatelje - nema. Što se tiče subote, nedjelje, državnih praznika i godišnjeg, dobiješ ili ne dobiješ - ovisno o tome kako 'poduzetnik' prdne. Slično vridi i za plaću. Nije po zakonu! - Kakav zakon? Jebeš zakon! Kada to išta znači u ovoj državi za malog čovika. Znači 'šućmurastima'. Srića Bog, da obvezu mjerenja energetske učinkovitosti stana nisu utirali u zakon. Bez energetskog certifikata stan ne moš' prodat niti iznajmit, ali moš' u njemu živit? Kako do sad nismo krepali? Lipu lovu su skupili (ili će skupit) s 'pregrađenim' balkonima. Ako nemate dozvolu za branje gljiva, prijeti kazna? Bezdušno bi iscidili i zadnju lipu od maloga čovika. Šta će još izmislit?

Kako sam ovo pisa noću, lita Gospodnjeg 2013. iša sam zapalit španjulet na balkon. Četiri sata ujutro pred zoru. A duž parkirališta gledam s devetog kata di živim neko svitlo kako se kreće po mraku. Nisam moga dobro razaznat što je, dok svitlo nije došlo bliže. Onda sam razazna da to neki čovik pomoću lampe prebire po kontejneru i traži prazne plastične boce! Kad ih dovoljno skupi, vratit će ih u samoposlugu uz neku naknadu i od toga živi. Evala, bešćutna, bahata, goropadna, prevrtljiva, nesposobna i nekompetentna gospodo 'šućmurasti', jeba Vam svima pas mater. Svih Vas ja bi 'uprknija' u vašu osobnu plastičnu bocu, dobro začepija i bacija u kontejner. Štetočine! Žohari! Osobito s velikim guštom utira bi u boce pripadnike dobrotvorne humanitarne organizacije HDZ (Humanost i Dobročinstvo Zase). Niste klasa ni blizu ka' navedeni konjak. Do čega ste to ovu državu i njen napaćen narod doveli tijekom ova dva desetljeća? Govor mržnje? Ne, mržnju prepuštam primitivcima. Nekad u 'mračnim' vremenima iako se je za neke stvari živilo na bonove ili par-nepar i nekih stvari nije bilo za kupit i nije bilo baš bajno, ali nitko nije prebirao po kantama!

Što ćeš, ne mo'š se tih Urbanih Jugonostalgičara ka' ja riješit nikako! Ja samo zaključujem iz današnje perspektive: - 'Jeba mu pas mater, tko bio da bio, koji je u onom mraku upalija sviću!'.

P.S. Jedino što se s jednim od 'šućmurastih' slažem je onaj dio u kojem je izjavio da 'neće dopustiti da se s Hrvatskom briše pod'. Ima li on uopće muda za to? Trebalo je o tome prije mislit. Nakon 'uprknuća' nema nazad.

 Natrag  Početna  Dalje

Članci koje ćete moguće čitati imaju za cilj da Vas nasmiju.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je nemoguća.
Ako pak sebe netko prepozna neka šuti i neka se ne ljuti.

 Vrh / Buzdo
 Vrh stranice  Blog - početna stranica