Tandon

Godina: 93'
Doba: Proljeće-Ljeto
Podneblje: Split
Mjesto: Logistička postrojba HRM

PC je kratica za Personal Computer, naziv za prvo stolno računalo u desktop kućištu, koje je predstavila 1981. godine firma IBM. Potom slijede njegova unapređenja u verzijama PC-XT (1983. godina) koja je koristila procesor Intel 8088 kao i izvorni, te PC-AT (1984. godina) koja je koristila procesor Intel 80286 uz eventualno pridodani matematički koprocesor 80287. Računalna revolucija koju je PC donio u suštini sastojala se je u tome što se je u utore matične ploče, kojima je specifikacija javno objavljena, mogla staviti bilo kakva kartica, namjene kako proizvođaču padne na pamet, naravno poštujući standarde, i bez ikakve naknade IBM-u za licenčna prava. Praktički je utrt standard za veličini kućišta i uređaja koji se u njega mogu ugraditi, koji se je održao do danas. IBM je po istom modelu dopustio i drugim proizvođačima izradu računala prema njegovim načelima - PC kompatibilna računala. Tvornice za sklapanje PC računala i izradu matičnih ploča i računalnih komponenti počele su se množiti kao gljive. Jedna od njih je 'Tandon'.

'Tandon' je firma ustanovljena 1975. godine u SAD kojoj je osnovna djelatnost bila vezana uz tvrde diskove i izradu PC kompatibilnih računala. Uveli su dosta inovacija glede koračnog motora rotirajućih magnetskih medija, a 1988 godine 'Tandon' je preuzela firma 'Western Digital'. 1985. godine predstavljen je mikroprocesor 80386 koji se je na matičnoj ploči mogao proširiti s matematičkim koprocesorom 80387. Posljednja serija mikroprocesora bez ukomponiranog matematičkog koprocesora u isto kućište skupa s procesorom. I tako je moja postrojba ka' donaciju 93' godine dobila jedan 'Tandon' - oriđiđi Amerikanac, s mikroprocesorom 80386. Sve se lipo instaliralo, pa i ACAD. Jedan crtači stol veličine oko 3×2 m dobija je rupu u koju je ukomponiran TABLET, tako da mu površina bude u nivou plohe stola i malo po malo cili vojni kompleks ucrtan je sa svom zemljišnom, stambenom, vodovodnom, eklektičnom i možda još pokojom infrastrukturom. Istina, serija računala s procesorima 8038X već je odavno zastarjela, ali poklonjenom konju se ne gleda u zube ako još može služiti.

Ali (uvijek ima neki 'ali') ACAD programska potpora 'kaže' da bi volila matematički koprocesor 80387. S programskim emulatorom radila je sporo za popizdit. I uspijem nekako nagovorit zapovjednika da se taj koprocesor naruči. Čudo od čipa izgledalo je ka' na narednoj slici (desni čip).

 80386 80387
Slika 1. Mikroprocesor i koprocesor.

Zapovjednik je prista, ali je dobija živčani napad kad je čuja cijenu. I sad ih se može nabavit za oko 100 $, ali je u to doba košta višestruko od navedene cijene. Opet ga moraš nagovarat da se to kupi. Kad je konačno prista, aktivirani su dobavni kanali i u maloj kutiji dođe to čudo.

Do tada se nisam susreja s tim tipom pakovanja integriranog kruga. U pravilu su kućišta čipa imala udubljenje gdje je PIN 1 i utor na pročelju, a ovaj ima udubljenje i zarezanu jednu stranu. No, na matičnoj ploči nije nacrtan oblik kućišta, a broj jedan nacrtan je podalje od podnožja u koje ga triba 'upiknut' na neko čudno misto. I ajd', prvo budi siguran da je PIN 1 baš u tom kantunu i jeli na koprocesoru to stvarno PIN 1, jer je bilo čipova kod kojih je sve izmišano. Lipo sam uzemljija ruku, kako pravila nalažu, izvadija koprocesor iz kutije u kojoj je bija uboden u nekakvu crnu električki provodnu spužvu kako ne bi krepa zbog statičkog naboja, i idem ga utirat u ležište.

Držiš u ruci par stotina dolara, i ne daj Bože da ga krivo upikneš jer će sve otić đavlu. Ruke mi se tresu kada imam 80 godina. Krepa li makina, zapovjednik će me razapet ka' Isusa. Kad sam po deseti put sve pregleda i prebrojio pažljivo ga uguram u ležište. Slijedi trenutak straja i istine - palim računalo. Ništa ne dimi! Dobar znak. Operativni sustav se pokrene, što oče reć da je računalo ispravno. Stavim prst na koprocesor, malo se grije, znači RADI. Izbrišem programsku potporu emulatora, resetiram računalo i pokrenem ACAD. Radio je jedno deset puti veselije. Pade mi nakovanj sa srca, srećom ne na nogu.

Izvijestim zapovjednika da je sve OK, ali on baš i nije nešto veselo reagira. Jednom drugom prilikom reče:

- 'Ajde mi izmirite koliko triba ograde za odijelit vojarnu od ovog prostora.' - veli, kako bi se s tom ogradom zapriječio slobodan prolaz civilima.
- 'Dobro!' - Upalim PC, pokrenem ACAD, dvi tri crte gdje je on rekao, puta visina i vojla!
- 'Evo zapovjedniče!' - Donesem pobjedonosno rezultat za pet-šest minuta.
- 'Kud prije?!'
- 'Eeee ..... , to ti je od onog koprocesorskog čuda što si ga odobrija!'

Poslužija je ACAD za još toga, ali ovi događaj bija mi je poseban gušt.

P.S. Donator je za svaku donaciju dobija potvrdu. Tako smo u donaciju dobili Opel Kadet star 20 godina koji nismo mogli registrirat (neispravan - ali su ga meštri koristili za prevozit alat), Olivetti računalo s disketama od 5.25" i RF monitorom (PC nekompatibilno - bez diska), glanc 'novi' IBM 80286 PC (u oriđiđi kutiji sa 'silikagelom', zamotan u celofan - nečija 'ratna pričuva') i još štošta, uključujući stare lijekove (istekao rok trajanja) i namještaj (bolnički i ostalih vrsta - nekompletan). He, svatko ti pomaže koliko može, jel? A izradili smo donatorima i odgovarajuće potvrde, s kojima neki nisu baš bili zadovoljni.

 Natrag  Početna  Dalje

Članci koje ćete moguće čitati imaju za cilj da Vas nasmiju.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je nemoguća.
Ako pak sebe netko prepozna neka šuti i neka se ne ljuti.

 Vrh / Buzdo
 Vrh stranice  Blog - početna stranica