Nekad davno, pa i ne tako davno, siromašne obitelji s puno dice, slali bi 'višak' dice u sjemenište i u vojsku (ili u časne sestre ako je žensko bilo u pitanju) kako bi se smanjio broj gladnih usta. U sjemeništu bi učili o vjeri i koječemu da bi stekli status 'dušebrižnika'. Tako s vremenom od popa mogu napredovati do biskupa pa i pape, vrhovnog vjerskog vođe; potpuno slično ka napredovanje u vojsci. Za razliku od vojnika koji uči kako ubiti protivnika, u sjemeništu se do savršenstva nauči govorništvo i sve ostale vještine koje učinkovito omogućavaju 'upravljanje' ljudima, odnosno nametanje stajališta crkve običnoj raji kao jedinog ispravnog. To što je Zemlja neko vrijeme bila ravna ploha i slično, nije od značaja. Niti ako bi koga spalili ako misli drugačije. Galileo Galilei je mislio drugačije i završio na njihovom sudu. Kada su ga crkveni dostojanstvenici osudili zbog hereze (širenja laži), 'Eppur si muove!' Galileo reče - Ipak se kreće!, i završi u kućnom pritvoru. Ruđer Bošković je lošije proša, spaljen je na lomači kao heretik, iako je bija njihov. Nije bolje proša ni Nikola Kopernik i njegov sljedbenik Giordano Bruno.

Naravno, crkveni dostojanstvenici nisu bili izvršitelji kazne, već suci, a kaznu bi izvršija netko drugi, moguće neki bivši vojnik. To načelo propovijedanja i 'prepuštanje' izvršenja kazne drugima, ili još gore - zagovaranje rata, osnovno je načelo njihovog dugovječnog upravljanja, a sve u ime Boga. Kako ih nije stid koristiti Božje ime za ostvarivanje svojih nakana? Otkud im to pravo? Bit će su si ga sami dodijelili, kao što su humanitarci kod nas sami sebi dodijelili glavnu ulogu u privatizacijskoj pljački Hrvatske. Dugo kasnije Papa Ivan Pavao II javno se je ispričao svima o koje se ogriješila Katolička crkva i zatražio od njih oprost. Ne'š ti! Poslije jebanja nema kajanja.

Dakle, nakon što je muškića mama rodila, i potom ga poslala u crkvenu školu (ili je moguće taj poziv sam odabrao), od običnog čovika nastalog kao posljedica općenja mame i tate, s vremenom muškić postane 'Božji službenik' koji je jedini u stanju ispravno prepoznati Božju volju? I ono što Papa kaže to je zakon? Ili što našim vjernicima besjedi neki kardinal ili biskup? To su bezgrješni sljedbenici Boga ma što god radili! ka kardinal Richelieu koji je bio svemoćni, bezobziran i beskrupulozan ministar francuskog kralja Luja XIII. Ma nemoj!

Mada su nama Hrvatima neke pape ukazale čast tako da na primjer misa može bit i na Hrvatskom jeziku, pa je tako svećenik Jorge Mario Bergoglio uzeo ime Franjo kad je postao papa, valjda po uzoru na našeg vrlog prvog predsjednika slobodne Hrvatske, oca domovine - Franju Tuđmana. Naravno, kad je postao papa onda je 'No1' i time meta novinara. Na njihovo pitanje o mogućem odcjepljenju Katalonije od Španjolske papa Franjo je odgovorio:

- 'Sve podjele me zabrinjavaju. Postoji neovisnost oslobođenjem i neovisnost odcjepljenjem. Neovisnosti oslobođenjem su, na primjer, one američke, koje su značile oslobođenje od europskih država. Neovisnosti naroda odcjepljenjima su razdjeljivanja često i vrlo prirodna. Pomislimo na bivšu Jugoslaviju. Tamo očito postoje narodi s tako različitim kulturama koje ni ljepilo ne bi moglo ujediniti. Jugoslavenski slučaj je vrlo jasan, ali ja se pitam je li tako jasno i za druge slučajeve, za druge narode koji su do sada bili ujedinjeni. Mora se izučavati od slučaja do slučaja. Škotska, Padanija, Katalonija. Postoje slučajevi u kojima je pravedno odcjepljenje, a u drugima nije. No, odcjepljenje od jedne države bez da je prethodno bilo prisilnog ujedinjenja potrebno je uzeti s pincetom i analizirati slučaj po slučaj.'

Po papi Franji bivša Jugoslavija slučaj kada se narodi u jednoj država mogu odcijepiti? Jeba te, koja se nenadmašna mudrost krije u glavi ispod ote bile kape.

Slika 1. Mitra i kapa.

On zna što je bilo na ovim prostorima od kad se je rodija, jer je tu živija? Zna kako i zašto je došlo do rata? Franjo je reka ono što su ga učili! Ili ono što je pročita u novinama ili pogleda na TV? Nisam zapazija da je ikad boravio ovdje. Država Jugoslavija, nastala u vrtlogu II WW, tribala je biti podijeljena na JALTI između Amerikanaca, Britanaca i Rusa. Tito, koji je istira s ovih terena švabe i sve njihove 'puzavice' nije tako mislija. Sve ih je lipo odjeba i uspostavija samostalnu državu u kojoj je bilo dovoljno entuzijazma među ljudima da ima najveći godišnji porast BDP ikad zabilježen u svijetu i da od zaostale poljoprivredne zemlje čak postane vodeća u nekim tehnologijama. Mladići su služili vojni rok ka i za vrime austro-ugarske i gle čuda, iako su bili iz različitih tadašnjih republika razumjeli su se - bez ljepila. Tito je shvatio s kakvim bilmezima (nama) ima posla i stalno je ponavljao: - 'Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu svoga oka.' Jugoslavija nije valjala jer je pojedinima bila trn u oku:

• CRKVI - Sponzoru svih pizdarija koje su se događale i događaju se u cijelom svijetu, pa tako i na ovim prostorima. Komunistički, pa ni poslije socijalistički sustav SFRJ nije im nikako 'legao', jer im je gotovo sve oduzeto. Razlog je vrlo jednostavan - sve što je stekla bilo je prvenstveno nametima, otimačinom, lažima, 'milodarima' i ucjenom. Pa što se onda bune? Ne'š ti institucije koja ima toliko frakcija koje se međusobno ne trpe, osobito katolička i pravoslavna koje se ne mogu podnijeti ni kad bi ih se ljepilom zalijepilo, a zadaća bi im prvenstveno trebala bit da šire duhovnost, dobrotu i poštovanje. Isti su ka naši humanitarci, samo gledaju svoju guzicu. Uostalom, raskol jedinstvene kršćanske vjere između zapadnog i istočnog dijela posljedica je raspada rimskog carstva i guzičarskih interesa vladajućih pojedinaca (političara i crkvenjaka).
  
  
• ZAPADU - Piratima i kolonijalistima bilo je nezamislivo društvo u kojem oni ne dominiraju. Kapitalizam takav kakav je sam sebe gricka i raspast će se kad-tad, sviđalo se ti njima ili ne. Ljudi koje su tlačili i iskorištavali pobunili su se i potirali ih. To im sigurno nije bilo po volji. Uzor su imali u tadašnjoj Jugoslaviji koja je uz par država uspostavila pokret nesvrstanih, koji piratima nikako nije bi po volji. No po raspadu Jugoslavije i pokreta nesvrstanih opet političkim pritiscima i ekonomskim sredstvima izazivaju nerede i tako nameću svoju dominaciju. Rezultat su npr. džihadisti i druge militantne skupine Islamskih država, što im se pomalo razbija o glavu. Izrabljuju radnike drugih zemalja mizernim plaćama, pa i kod nas jer su humanitarci skupa s ostalim 'vrlim domoljubima' uspjeli sjebat ekonomiju vlastite države.
  
  
• ISTOKU - Komunistički (Staljinistički) režim SSSR-a nikako nije mogao podnijeti da oni nemaju dominantnu ulogu u svim zemljama komunističke orijentacije kako bi s njima mogli manipulirati i iskorištavati ih (kao pirati), osobito ako su se u njima razvijali elementi socijalističkih obilježja, koja su svojevrstan izraz demokracije, za koju oni nisu znali, kao ni prethodnici koji se zaklinju u nju.
  
  
• DIJASPORI - Prebjezi ljubitelja 'sila osovine' u II WW kojima ništa drugo nije preostalo nego da daju 'petama vjetra' jer su znali da je moguće da će izgubiti glavu. Naravno, ostali su bez svega. Onda su u državama gdje su prebjegli organizirali 'pokrete otpora' koji nisu ništa drugo do nastavak nacističke doktrine. Jedva su dočekali raspad Jugoslavije, 'vrli domoljubi' slavodobitno su se vratili, dograbili vlasti i napravili - BIJEDU. Ne sebi, naravno!
  
  
• KULACIMA - Vlasnicima ogromnog bogatstva, prvenstveno zemljišnog, do kojeg su došli metodama sličnim piratskima. Razvojem društva to je postalo potpuno nebitno.

Ukratko, Jugoslaviju je trebalo sjebat na bilo koji način, što je na kraju i uspješno učinjeno koristeći uskogrudne interese njenih tadašnjih političara. Raspirivana je nacionalistička mržnja na sve moguće načine, da bi sve na kraju kulminiralo ratom. Ukupni rezultat za nas, učesnike rata - nula bodova, ali velika dobit piratima jer su se malo po malo u velikoj mjeri uvalili u područja iz kojih su svojevremeno istjerani. Dakle, poštovani papa Franjo, Jugoslavija nije bila slijepljena država, nego država koju je u interesu drugih trebalo razlijepiti. To je vrlo uspješno napravljeno, te novostvorene države od bivših njenih republika svaka za sebe imaju svoje manite humanitarce, koji su od novih 'slobodnih' država uspjeli napraviti ruglo. Naravno, nacionalna trvljenja su i dalje ostala, jer kako drugačije vladati?

A ovi naši katolici, Hrvatski, su opet posebna priča. Količina njihovih gluposti ne bi stala u enciklopediju od 10 tomova. I uvijek bi bilo nadopuna. Kako na primjer mogu dozvolit da propovijedi o svom 'susretu s Bogom u zatvorskoj ćeliji', držeći krunicu u ruci, priča čovjek koji je zbog masakra 116 civila u Ahmićima osuđen kao ratni zločinac? Naravno, nije ih on osobno 'likvidirao', već je to prepustio dugima, pa moguće zato nije ni kriv? Lik je otkrio Boga nakon što je omogućio i dopustio da se ukoka pusto ljudi? Znači, da nije omogućio da se ljudi ukokaju ne bi se ni 'susreo s Bogom'? Šta bi tek bilo da je imao muda sam ih ukokat? Za popizdit dirljivo. Da zaplačeš. Nije ni čudo da mu Hrvatska Katolička Crkva dozvoljava da javno opisuje taj dirljivi susret i još ga u tome podržava. Pa ne događa se svaki dan da netko susretne Boga? Hoće li i tog lika proglasit za sveca ka Stepinca? Ovo mi sliči na mafijaški vic:

- 'Oče, jučer sam ubio čovjeka.'
- 'Veliki grijeh sine, jedan Oče-naš i Zdrava-Marija, i prilog crkvi za misu stradalome.'
- 'Ali nije samo to Oče'.
- 'A što je još bilo sine?'
- 'Pa u toku cijelog tjedna ubio sam deset ljudi.'
- 'Težak grijeh sine, deset puta Oče-naš i Zdrava-Marija, te ...'

Onda sveti otac poškropi glavu grješnika svetom vodicom i promrmlja nešto u bradu za oproste od grijeha, što je vjerojatno Bog čuo i nije smjesta zgromio ubojicu. Naravno, slično pravnom načelu o zaštiti okrivljenog ili zdravstvenoj etici, svetom ocu ni na kraj pameti nije da mafijaša prijavi policiji. Eeee, stolice moja sveta, noge ti nisu klimave nego su trule i smrde.

P.S. Moje osobno mišljenje je, s kojim se naravno humanitarci i vrli katolici neće složiti, da se Jugoslavija nije raspala zbog lošeg ljepila, već smišljene strategije njenog rasturanja od strane pirata, naravno uz pomoć humanitaraca u svakom od njenih pojedinih dijelova. Na kraju smo svi postali prava 'stoka sitnog zuba' koja bez pogovora slijedi svoga pastira - svoju crkvu i svog kapitalistu.

P.P.S. I sad vidi dva čuda: Papa je osudio 'pokus s podjelom koja traje više od 60 godina' i pozvao da se prizna 'da su svi Korejanci članovi jedne obitelji i jednog naroda'. U lipnju ove godine (2014.) Papa je molio za Izraelce i Palestince, Papa je zatražio od vjernika da se ujedine u molitvi za mir i za pomirdbu. Kako ovo može bez ljepila?