Još davno sam pročita knjigu 'Životinjska farma' (Animal Farm), satirična bajka koju je davnih 40' godina napisa George Orwell, koja mi se ovih dana mota po glavi, jer sam crtani film na temu njegove knjige 'skinija' s Interneta, onako usput dok sam za unuka tražija crtiče. Tija ja to ili ne, puno toga me iz te bajke podsjeća na Lijepu našu u drugom mileniju, 20 godina nakon završetka Domovinskog rata. Sebe sam, prema priči, bez pardona naša u ulozi konja.

Konj je domaća životinja kojoj je prosječni životni vijek oko 30 godina. Učiš ga par zapovidi 2 godine dok ne stasa i onda ga praktički do smrti koristiš da tegli, dakle negdi još 28 godina. 'Održavanje' ne košta gotovo ništa, malo trave ili sijena, a ništa i ne pita. Praktički cili život radi za ništa, i to je to. Vremenski gledano, radna iskoristivost je za popizdit velika, vremenska iskoristivost je 28:2=14, praktički radi dok ne krepa.

Slika 1. Konj, primjer dobrog radnika.

A sad razmotrimo čovika - Hrvata. Najprije 6 godina dok nauči pišat i govorit, pa 8 razreda osnovne škole, pa 4 razreda srednje škole, te 5 godina fakulteta i još i dalje ako ima volje. Dakle, triba ga učit 23 godine da bi još toliko i barem još dodatnih 14 godina moga uspješno funkcionirat iako mu je učinkovitost u starosti jadna. Sve nakon toga je život i rad na račun stare slave. Vremenska iskoristivost u 60 godina života je 37:23=1.6. U odnosu na konja užas. Zato ga i šalju u mirovinu sve kasnije i kasnije ne bi li bija što bliže konju - vremenski iskoristiviji. Ali teško je postić da radi sve dok ne ode na 'drugi svijet'. Za što može poslužit starac od priko 60 godina koji je umno prolupa, slabo vidi, ne čuje dobro i ne može se sagnit i dizat teži teret od olovke? Da mi je vidit jeli koji Hrvatski 'poduzetnik' zaposlija iti jednog u tim godinama. Čovik nije konj, i zato su izmislili mirovinu da s njom može skromno ali bezbrižno proživit starost. Možda je rješenje da se posli 60-te godine starosti obvezno počnu profesionalno bavit politikom?

Jeba te, jadna ti država kad je počne vodit hrpa prolupalih i istrošenih staraca, ili ne daj Bože redikula. Ne samo da nisu za ništa, nego lupaju gluposti. Ali u Hrvata čuda koliko hoćeš. Gluposti lupaju i mlađi od 60 godina, posebno oni koji se 'profesionalno' bave politikom.

I tako izjavi javno jedan naš političar, koji ne spada u hrpu staraca - 'Svatko će u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni neće to moći, nego će se morati poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država: a to su Domovinski rat, branitelji, naši poginuli, politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška.' - I ajd' sad stani pa razmisli koja je to doktrina i koja djela idu uz nju?

Jedan novinar je to lipo sažeo - 'Samostalna i suverena međunarodno priznata Hrvatska, 200 bogatih obitelji, pomirba ustaša i partizana, podjela BiH u pustim dogovorima s Miloševićem ... uvoz ustaške dijaspore, projekt Herceg-Bosna, kontrola šverca oružja, svojatanje tajnih službi, stvaranje mafijaško-korupcijske hobotnice ...' - i tko zna što još?

To su djela zasnovana na vizionarskoj doktrini naših velikih vođa i njihovih bliskih suradnika, kao što je, na primjer svinja zvana Napoleon, vođa farme iz već spomenute knjige prikazan na narednoj slici.

Slika 2. Svinja, primjer dobrog vođe.

Postignuće vizije prema doktrini i djelima naših vođa i njihovih suradnika tijekom 90' godina je totalna gospodarska propast Moje Domovine ostvarena kroz neviđeni, do sada nekažnjeni, kriminal i korupciju u procesu nazvanom privatizacija, s konačnim rezultatom - 'jadna' država i nezamisliva nezaposlenost u njoj. Kad se tome pridodaju nedavno osmišljene 'prestečajne nagodbe' jad je potpun. U globalu ne proizvodi se ništa, niti ima šansi za bilo kakvu učinkovitu proizvodnju još dugo vrimena. A proizvod i novostvorena vrijednost oko njega su temelj svake uspješne ekonomije. Da mi daju da budem vođa takve države odbija bi odma. Da sam konj ne bi moga za životnog vijeka u novonastaloj pustoši, sličnoj ka pred II WW ali modernijoj sukladno dobu, nešto pametno učinit. Istina, sebe vidim ka konja prema slici1, jer ukupno gledano cili život sam radija za ništa ka konj. Pa tako vidim i današnji rezultat moga učešća u Domovinskom ratu - ništa. No, volija bi imat pristojnu mirovinu za proživit bezbrižnu starost, ali ... A za životinju na slici 2, ne znam koga bi stavija. Njoj je dobro, bila u mirovinu ili ne. Ima kandidata za popizdit, ogromna je gužva, ka na zavodu za zapošljavanje i ne mogu se odlučit.

Tko je na navedeno zaboravio, ili ne vidi pored zdravih očiju - je kreten!