Valovi

Godina: 83'-88'
Doba: Proljeće-Ljeto
Podneblje: Jadran
Mjesto: Školski brod 'Galeb'

Kad sam bija mali najviše sam volija kad mi tadašnji torpedni čamac ili topovnjača JRM prošli kraj bazena 'Jadran' na putu u luku 'Lora'. Iako su išli polako digli bi prilično velike morske valove, tako da smo mi klinci guštali sidit na mulu bazena i čekat kad će nas val odvuć u more ka' s tobogana i ponovo se popet na mul i čekat novi val.

U to doba hladnog rata, kad su se 'NATO' i 'Varšavski pakt' (nadalje VP), međusobno naganjali, trebalo je igrati poker s obje strane. Nije lako njima tada bilo s nama, jer da nas je tada netko izvana napao gotovo cilo vojno sposobnog stanovništvo bilo je zdušno spremno braniti svoju zemlju po svaku cijenu. Tako bi i ja pristupio obrani zemlje bez dvoumljenja i bez obzira o kojem se agresoru radilo. Ne bi lišo prošli, ma tko da je bio. Iz sličnih razloga kada su se odnosi unutar bivše Jugoslavije poremetili, i postade Hrvatska meta agresije, pristupio sam sastavu HV bez nedoumice. Kakvo da god bilo društveno uređenje tadašnje države, jako malo ljudi trebalo se je bojati režima i njegovih zakona i propisa, jer su uglavnom štitili svoje ljude i progonili lupeže. Borili smo se za suverenost i državnost, kako prije 91' tako i poslije, a sad ćemo i jednog i drugog ulaskom u NATO i EU imati još manje nego u vrijeme SFRJ. Tko to ne vidi neka ide psihijatru i u okuliste. Osobito oni koji su 'vani' živjeli ili radili, a sad se kao super-pametni vratili kući, manje više svi upitnog štovanja. Evo dobrog materijala da me se proglasi 'Urbanim Jugoslavenom' ili nečim sličnim. A možda i državnim neprijateljem?

Za to će bit još više razloga ako napišem da je postojala ponuda 'Europske trojke' iz 1991. godine bez ikakvih dodatnih uvjetovanja i pregovora da SFRJ odmah pristupi EU kao punopravna članica, prvo kao cjelina integrira u EU, a potom da se u kontroliranim uvjetima pristupi njenom razdruživanju ukoliko budu postojale takve želje republika-država članica tadašnje federacije. Nikome iz Europe ni na kraj pameti nije bilo sporno pitanje opstanka na primjer jugoslavenske brodogradnje. Na ovo nisu mogli pristati samo politički nepismene majmuni koji su 91' došli na vlast u razdruženim republikama bivše SFRJ. Kako bi se drugačije obogatili? Ili ostvarili svoje teritorijalne pretenzije 'u ime vlastitog naroda'? Prvo im je uspjelo, a drugo baš i nije jer SAD i EU nisu to dozvolile (tko je jači - tlači), ali su zasigurno uspjeli da smo tema stranih akcijskih filmova i serija, i gotovo nas vratili u 'srednji vijek'.

Ovo pišem na dan kad slavimo ulazak - 'uprknuće' u EU. Ceremonije, slavlje, piva se i pije, a mene je najviše dojmila izjava Dalia Grybauskaité, litvanska predsjednica, gostujući u 'Dnevniku plus', koja je rekla: - 'Trebali ste postati članica Europske unije još davno. Zajedno smo jači, sigurniji i konkurentniji. Sami ne vrijedimo puno, posebno mi male zemlje. Samo o nama ovisi kakvu ćemo Europu imati, neovisno o tome kako ćemo je zvati.'. - 'Slažem se!'

Jasno mi je da je NATO ima gušt da mu se pridruže članice raspalog VP, kako bi sija Rusima pred vrata, iako Ruse to nije nešto osobito dojmilo. A mi? Što će im ovakva vojna, ekonomska, industrijska, proizvodna, sveučilišna i znanstvena velesila? I još za 'uprknuće' u NATO moramo plaćat članarinu i slat svoju vojsku di oni kažu. Čemu mi zapravo njima tribamo služit i kakve veze valovi imaju s ovim?

Prid rat bila je granična linija na Jadranu, koja ga je dilila na tri zone, kako prikazuje slika 1. Zona 'A' - naše teritorijalne vode; zona 'B' - međunarodne vode; zona 'C' - talijanske i ostale teritorijalne vode. Jebi ga kad imaš puno otoka malo je nezgodno, prevelike su ti teritorijalne vode. A Talijani su volili sa svojim kočama upast iz područja gdje je slovo 'B' u područje gdje je slovo 'A', a još više u naše 'kružno' područje između slova 'B' i 'C'. Odatle su brzo mogli kidnut u svoje ili međunarodne vode.

 ZERP
Slika 1. Zaštićeni ribolovni pojas (ZERP).

Granicu je čuvala tadašnja ratna mornarica. Jedno prilikom vozeći se na školskom brodu 'Galeb', kažem školskom jer je imao hrpu učionica i spavaonica za učenike, prolazili smo kroz spomenuti krug. Iza nas išla je jedna topovnjača. Nije nas čuvala, nego su lagano išli svojim poslom. 'Galeb' je bija stara poveća ali dobro održavana karampana od broda, napravljena prije II WW, preslabih motora, tako da si triba bit 'pravi mornar' za znat ga privezat uz mul. Kad bi puvnila bura, nije moga uć' u 'Loru', već bi se usidrija i čeka da vitar stane. Bija je ploveća rezidencija Josipa Broza Tita, koji je u osnovi na njemu malo boravija i više je služija za školske svrhe. Nikad mi neće bit jasno kako je to korito svojevremeno stiglo na 'Samita pokreta nesvrstanih' u Kolombu, gradu u Šri Lanci 1976. godine.

E zbog njegove veličine, talijanske ribarice koje su se 'uvalile' u krug nisu vidle topovnjaču. Izvirila topovnjača i stala kraj jedne koče, a mornari s nje kapetanu topovnjače:

- 'Imbecille!'
- 'Cretino!'
- 'Cornuti!' - i sve tome slično.

Računali su da ovi neće pucat, iako je spustija top, da ne napravi međunarodni incident. I nije puca, ali je kapetanu puka film. No, nije bija tako blesav da ga mo'š lako zajebat. Da je pun gas i sta kružit oko koča. Digli se valovi za popizdit i nalivaju koče vodom ka' cviće. Triba znat svoj posal! Onda je počela druga pisma:

- 'Aiuto, aiuto ...'

Utekla mu je samo jedna koča. Top je posebna priča. Švedski proizvod firme 'Bofors' koji je ima optički nišan s optičkim pojačalom, i kad 'uvatiš' avion navođenje topa automatski se prebaci na lasersko-računalno navođenje i s najviše trećom granatom avion pada. I sad jedan taki brod vežeš uz mul di ti triba, pa taman mu motor ništa ne vridija, pa da vidim avion koji će prić u domet do 12'000 metara. Jebi ga, za upravljat državom i čuvat njeno bogatstvo triba znat posal, kako u miru tako i u ratu, koristeći pri tom glavu i uključen mozak. Gramzive, nepismene, nesposobne, nekompetentne i uskogrudne spobode to ne mogu. Oti top Šveđani su dali samo tadašnjoj JNA, jer je tadašnja Jugoslavija bila pojam mira u Europi. U drugim zemljama bile su: Brigate Rosse, Baader-Meinhof, Euskadi Ta Askatasuna, Grupos Antiterroristas de Liberación ... Jedino si se na ovim jebenim prostorima moga okupat u moru a da na plaži ne ugaziš u minu. 'Jugoslavija je bila simbol pameti i humanizma, ideal prosvjetitelja.' - reče njemačka povjesničarka i vještakinja Haškog suda - 'Industrijska je proizvodnja u Jugoslaviji rasla godišnje za neshvatljivih 13.83 posto, što je bio svjetski rekord, ispred Japana. Sada je etnički podijeljena i ekonomski zaostala.'.

Malo sam se odmaka od priče. I tako su koče pristale uz 'Galeb' i ribolovci s dovedeni na ispitivanje, a ja sam ka' znatiželjni elektroničar obaša jednu koču. Ukupni dojam je bija slijedeće:

  • Mornari u izlizanoj staroj robi punoj rupa, bolje reć u prnjama.

  • Gladni ka' zviri, odma po ispitivanju tražili su štagod za pojist.

  • Naši 'kreteni' dali su im svakom uz spizu i šteku duvana, jer su žicali i duvan.

  • Koča stara i ruzinava, gotovo šuplja od ruzine.

  • Motor prljav i neodržavan.

  • Općenito, cili brod bija je neodržavan, kada je tuđi.

  • Na vrhu jarbola novi 'Panasonic' navigacijski radar na kojem nisu vidli topovnjaču jer su 'Galeb' smatrali za teretni brod, a topovnjača je slučajno bila 'sakrivena' iza njega. Da su vidli topovnjaču uspili bi svi kidnit.

  • Novi 'Panasonic' SONAR za tražit različite vrste ribe.

  • Ribe su nalovili, to se je vidlo.

  • Ukupni dojam koji je na mene ostavija vlasnik koča - Jebeš koču i mornare, daj što više ribe. Zato je 'Panasonic' bitan. Ostalo nije važno. Tipična kapitalistička doktrina.

I da ne duljim, koče su se uputile negdi prema Dubrovniku, a topovnjača je išla za njma ka' pas ovčar. Nije im više palo na pamet uteč. Što se je posli činilo s ribom i kočama ne znam, ali znam da se ništa nije vračalo Talijanima niti su se ovi zbog toga bunili. Nije ih puno bilo briga ni za mornare. U kapitalističkom sistemu za običnu raju niko ništa ne pita, niti kako živi niti kako radi. Ako ne mo'š radit - NOGA!

I takvom društvu mi smo se sada radosno pridružili, 1. srpnja 2013. godine. Živili NATO i EU! Živilo 'uprknuće'! Na opće narodno veselje hrvatskog življa! Sada nam se dica mogu školovat i radit diljem Europe di ih je volja. Kud ćeš u ovoj besposlenosti veće 'raskoši' od toga? Zato bi ja ukinija zdravstveni odgoj i vjeronauk i uveja dva obvezna strana jezika uz treći po izboru, da nam se dica ne izgube šetajući po Europi. Koji će kurac stat doma? Što će tu radit? Ali, što s onima koji nisu toliko pametni pa su ostali obični manovali? Za njih će se pobrinut naš vlastiti domaći kapitalizam. Radit će jebene poslove za male pare, ili doma ili vanka preko agencija za zapošljavanje radnika ala 'Hrvatski zavod za zapošljavanje' (HZZ) ili specijaliziranih, jer praktički gotovo sva naša industrijska proizvodnja je tijekom Domovinskog rata i poslin njega 'nestala' i potreba za nekakvim kadrovima kod kuće je nikakva, ali se usprkos tome masovno studira. Za burzu ili za izvoz? A za ne falit, članice EU: Francuska, Njemačka, Nizozemska, Cipar, Austrija, Velika Britanija, Slovenija, Belgija, Španjolska, Luksemburg, Malta i Grčka uvele su prije 'uprknuća' ili odmah po 'uprknuću' prijelazna ograničenja za slobodno kretanje radnika iz Hrvatske. Evala!

Po meni, za nas jebeno! Ovo u nas nije 'robovlasnički kapitalizam' kako sam prije mislija i napisa, nego 'divljački kapitalizam', novo-tvorevina u sustavu društvenih uređenja koje poznajem, a kojemu je idejni začetnik dobrotvorna humanitarna organizacija HDZ (Humanost i Dobročinstvo Zase), i koji radne ljude (ili možda stoku sitnog zuba) vidi na prethodno opisani način ka' mornare na koči. Nostalgija? Ne, naprosto činjenica. A što je s ZERP-om? - NEMA! Stanje Hrvatske ratne mornarice i čuvanje granica neću obrazlagat.

P.S. Hrvatska je vlada 26. lipnja 2013. godine donijela uredbu kojom uvodi ograničenja za slobodno kretanje radnika iz prije spomenutih država članica. Valjda po onoj - 'Oko za oko, zub za zub!'. Pa kad smo već kod slavlja 'uprknuća' evo pridružujem se sa Zaninim stihovima (Čamac na vodi):

Goli smo i sami
veliki nam talas dolazi
mojim toplim telom
neka čudna struja prolazi

Zeleni pokrivač ljulja se pod nama
kao moj čamac na vodi
osećam da tonem
da sa mene kaplje sladak znoj

Njiši me u ritmu plime ljubavi
njiši me, veliki talas dolazi
njiši me, opasna bura nosi nas
njiši me, čamac na vodi plovi sam
             :
             :

P.P.S. U razdoblju od 4. do 12. veljače 1945. godine, na Jalti su se sastali Roosevelt, Staljin i Churchill, te drugi vojni i civilni stručnjaci, kako bi raspravili i donijeli odluke o izgledu poslijeratnoga svijeta (Wikipedija). Koji kurac na nisu onda razjebali nego su čekali da se sami međusobno pokoljemo?

 Natrag  Početna  Dalje

Članci koje ćete moguće čitati imaju za cilj da Vas nasmiju.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je nemoguća.
Ako pak sebe netko prepozna neka šuti i neka se ne ljuti.

 Vrh / Buzdo
 Vrh stranice  Blog - početna stranica