IZM je u pravilu s ZM (Zapovjedno mjesto) bio povezan s žicom, a svi IZM-ovi slijedno su bili povezani a svaki sa svojim ZM, tako da u slučaju prekida neke od veza uvijek se je moglo uspostavit, kontakt 'naokolo'. Žica je zakon, gotovo je nemoguće prisluškivanje komunikacije i moš trtljat što te god volja i kako te volja. No, ako je veza onemogućena zbog učinka minobacačkih granata ili zubi krava ili nečeg trećeg, preostaje jedino veza bežičnom komunikacijom. Kako radio stanice nisu bile kriptirane (a ni njihove) moga si slobodno i sa Čedama balit ako si tija. Bilo je kretena koji bi tako balili cilu noć i onda bi ujutro kukali da im se ispraznila baterija.

Sa čukama uglavnom nije bilo žične veze, pa se je komunikacija odvijala šifrirano, pomoću RAZGOVORNIKA, od kojih je dio jednoga prikazan na slici 1b. Naravno, da bi na čuki bija uporabljiv zapovjedniku triba:

• Kompas.
• Topografska karta, vojna, ka na slici 1a, ali u manjem mjerilu (preciznija).
• Razgovornik.
• Tablica s pozivnim nazivima postrojbi.
• Tablica za legitimiranje (utvrđivanje valjanosti identiteta sugovornika).
• Tablica brojeva za identifikaciju ratnika (čin ili zadaća).
• Tablica signala (obično popis troznamenkastih brojeva) za pojedine pojmove.
• A našlo bi se još štagod, još pokoji dokument.

Sve navedeno pripremili bi u zapovjedništvu vojišta, proslijedili na ZM a oni na IZM. Služilo je i prilikom bežične komunikacije prema ZM-u ako bi ostali bez žične veze s njima. U načelu sve se je minjalo svako sedam dana. Osim kompasa naravno. Nije triba neki posebni kompas. Uvjerio sam se u to gledajući kako baterija 'Tigrića' uspješno 'radi' koristeći obični dječji kompas. Naravno da bi ti karta služila triba je 'usjeverit', a ne da joj koordinatne crte stoje koso u odnosu na sjever ka šta je na karti na slici 1a. Topografsku kartu sam 'posudija' s Interneta, činila mi se po bojama i šarama prikladna, i molim autora da se ne ljuti. Molim javno za dopuštenje korištenja i oprost.

Slika* 1. Karta / Razgovornik. ( + / - )

I tako svakoj smjeni koja ide na čuku na par dana udisanja svježeg zraka daš kopiju karte i sve dokumente. Karta je isto bila kodirana na način da bi se najprije napravile kružnice oko strateških mista u koje su se posli upisivali brojevi. Ucrtalo bi se di su naše i njihove linije i di su pucaljke. I to se je minjalo svako sedam dana. A pucaljke si ucrtava kako bi koju naša ili primistija.

Jedno veće, u doba smjene, ka za inat nima mjesečine (mladi Mjesec, mlađak), tamno ka u špilji, dajem novom zapovjedniku čuke svu navedenu kartušinu.

- 'Koji će mi to kurac! Al' ti misliš da sam ja blesav pa da se ne znam snač?'
- '!!???'
- 'Iman i oči i uši, a ti sa tim tvojim papirima mo'š obrisat guzicu!'
- 'Ma čekaj, kako ćeš ...'
- 'Ma odjebi!'

Nema šta, puno produktivan razgovor. Iako je tip bija pripadnik elitne dobrotvorne humanitarne organizacije HDZ (Humanost i Dobročinstvo Zase) isto nije zna doć do čuke, nego ga je odveja pripadnik prethodne smjene.

Kad u neko gluvo doba noći udarile Čede minobacačku paljbu na čuku na koji je spomenuti doša. ka šta je i red, slijedi uzbuna, jer može bit u pitanju napad. Javlja se elitaš sa čuke.

- 'Tuku po meni minobacačima!'
- 'Jeli se penju prema vama?'
- 'Nisu, nego samo bubaju.'
- 'Odakle? Vidiš li bljesak?'
- 'Pa gori livo!'
- 'Šta ti je gori a šta livo? I koliko daleko?'
- 'Pa gori livo, jeba te. Šta ja znan koliko je daleko.'
- 'Koliko milimetara je veliko stablo uz minobacače?'
- 'Kakvih milimetara?'
- 'Aj' dobro, ukopajte se i čekajte da stane.'
- 'Al' mi nećeš nikoga poslat?'
- 'Neću, nije u pitanju napad.'
- 'Vratite im!'
- 'Oću, kad budem sazna di je gori livo.'

U načelu nikad se nisu razmjenjivali minobacački pokloni po noći, da ne otkriješ svoj položaj. A elitni kreten, dam okinit sve u gaćama, sigurno je na maloj vatrici kuva kavu usred noći, kad je već doša udahnut čistog svježeg zraka ka na pikniku. Fakat, Čede nisu mogle odolit. Naravno, nismo uzvratili vatru i minobacačka paljba je stala za manje od po ure. Napada nije bilo. Bit će je presta kuvat kavu. Ujutro sam mu po jednom vojniku posla kartu i ostale papire. Sad ih nije odbija uzest. Mada ne virujem da mu je za išta služila. Nije zna ni reć koliko milimetara je visoko stablo kraj njihovog minobacača da bi mogli izračunat udaljenost. Vjerojatno nije zna ni da postoji riječ 'hiljaditi'.

Kretena je bilo, ali ovi je bija pravi rijetki uzorak za promatranje. Kad mu je došla smjena posla mi je kartu i papire po jednom svom i na svaki način izbjegava da ga vidim. Ma ne bi mu ja ništa reka. S kretenima ka ni s političarima se ne mo'š razgovarat. Nema smisla!