Kad smo do detalja uredili 'gajbu' na IZM-u, očekujući da ćemo u njoj provesti cijeli zimu, stigla zapovijed da nam za koji dan dolazi smjena. Dolazi novi borbeni sastav u kompletu. A taman smo proveli centralno grijanje. Naime usred 'gajbe' montirali smo jednu dobru grijalicu na drva, koja je osim grijanja mogla poslužit i za štogod skuhat. Nije mi bilo krivo, jer nisam baš dobro podnosio zimu. No, dok oni pristignu tekuće zadače idu svojim tijekom.

Krave obavile svoj posao, pregrizle žice za vezu, te šef vezista skupi svoju ekipu i navečer krene u ophodnju popravit štetu. Otišli su s nekoliko vozila, pogašenih svjetala, naravno. Taman su se uputili i nisu još učinili ni kilometar, kad se javio osmatrač s obližnje čuke.

- 'Stari, evo ga stiže Unprofor.'
- 'Koji Unprofor, gospu ti blaženu?'
- 'A što ja znam, evo ide cila kolona vozila pod punim svjetlima prema nama.'

Unprofor su međunarodne mirovne oružane snage, koje su se u odnosu na HV postrojbe, uglavnom neučinkovito i bezbrižno kretale na zaraćenom području. Zato ne bi bilo čudno da se noću vozikaju upaljenih svjetala, jer ih u principu nitko nije dirao, niti su oni bili nešto posebno aktivni. Stoga su nama postali sinonim za beskorisno ratno djelovanje i bedasto ponašanje. No, ovdje ih nikad nije bilo niti su se najavili. Tko su onda ovi kreteni s upaljenom svom mogućom rasvjetom? Uz malo naprezanja moždanih vijuga, zaključio sam da nam to u biti dolazi smjena. Očito ih nitko nije uputio što im je činit, jer su već 'vidikovac' prošli vozilo uz vozilo, pod punom rasvjetom. Izgleda da su i Čede iznenadili jer ovi nisu poduzeli apsolutno ništa. Ali prema njima idu vezisti. I po Murphyjevom zakonu, ne možeš preko radiostanice dobit veziste da se ubiješ. Naime ima samo jedno mjesto gdje se mogu mimoići, jer je put bio jako vijugav, rupičast i uzak. A bilo bi i jako veselo da tako 'rasvjetljeni' dođu na IZM, Čede bi to jako inspiriralo iako je bila noć. Ostao je na IZM-u samo neki ruski 'džip' što troši liru benzina po kilometru. Zato je uglavnom bio nekorišten. Uvijek je bilo upitno možeš li s njim prispjet do zapovjedništva vojišta bez dodatne kante s gorivom.

Slika 1. UAZ-469, ruski vojni 'džip'.

Nema druge, sjednem u njega i pravac presretanje. Moram uhvatit veziste prije 'sastanka' s Unproforcima. Uz malo 'rally' vožnje uspijem sustići veziste taman prije nego su došli do jedne ogromne ledine. Na svu sreću na ledinu je vodio prolaz tako da se je cijela kolona vezista trenutno otišla na nju odmarat, skupa sa svojim vozilima. Zapucam dalje prema Unproforcima. Kad sam ih sreo, ukratko sam im objasnio situaciju, i prihvatili su moj prijedlog da se malo raštrkaju i da dođu do IZM-a pogašenih svjetala, ali da produže malo dalje i parkiraju se na velikoj livadi, zlu ne trebalo. Sutra ujutro razmjestit će se kako budu htjeli. Tako je mimoilaženje kolona vozila i dolazak smjene ipak protekao bez velikih zavrzlama.

Ima bit da Čede nisu apsolutno ništa kužile, jer na IZM nije ispaljena niti jedna granata. Eh, ratna sreća je prevrtljiva stvar, ali bolje je kad je malo više imaš uza se.