Kočija vs. Audi

Kad čovik počne malo prebirat po svom životu, vrlo lako može zaključit koji mu je bija najvažniji materijalni prioritet u životu - STAN. U doba prid Domovinski rat, pojedine firme imale su toliko love da su radnicima tijekom radnog vijeka kupovale stan, a ako se to pravo nije ostvarilo tijekom radnog vijeka, onda bi ga dobija pri odlasku u mirovinu. Dakle, stan se nije kupova nego se je plača najam, nije se moga prodat, ali su dica mogla naslijedit pravo najma. Uz malo ili malo više podstanarstva, moga je računat da će kad-tad dobit krov nad glavom. Ma zamisli glupih firmi, kupovat radnicima, ili kako ti se sad reče 'stoci sitnog zuba', ni manje ni više nego STAN. Zdravlje nisam spomenija, ali pari mi se, kako ide u 'Lijepoj našoj', da bi i to moga postat primarni materijalni prioritet.

Drugi prioritet bija je AUTO, ili ti ga kako se sad kaže VOZILO. Jebi ga, tija ili ne, 'American style of life' polako se je uvlačija pod kožu ljudi i imat auto je bija luksuz, ali je donosija veliki komod. Na selu si moga imat kočiji koju su vukli konji, ali u gradu to nisi moga i ako si se tija prevozit mora si kupit auto. Naprava slična kočiji, napravljena od lima, s prostorom za motor sprida ili straga, kojemu se moć mjerila u konjima. Uobičajeno je ima skroz zatvorenu kabinu sa četiri sjedišta i motor od prosječno do 50 konja (bez onih u kabini). Ako si ima više love moga si kupit auto s pokretnim krovom, ka' na kočiji s pinkicu jačim motorom i s dva sjedišta, jedno za vozača / vozačicu a drugo za ljubavnicu / ljubavnika. Taki auto zva se je kabriolet i stvarno je bija skup. Ne'š valjda onda u njemu vozit familju?

Kad sam bija mali, još nisam moga pojmit značaj 'tomobila', ali kad sam narasa i počeja radit (ma zamisli, odmah posli završene škole i odsluženog vojnog roka) razmišlja sam o tomobilu i za razliku od pape kupija sam ga u gotovini a ne na kredit. Svoju pravu svrhu doživija je ka' sredstvo za lov na budućeg bračnog druga, onda za prevozit dicu i ženu iz kuće u vrtić i na posal, te obratno. Kada mi se noga počela čudno ponašat zbog ozlijeđene kičme, onda sam ga proda. Dakle, tomobil sam različito poima kroz tri životne faze.

  • Klinjo-balavac - Tomobil mi je iša na neku stvar. Kako su se onda kuće (stanovi) gradili tako da svaka kuća ima dvorište s ulaznim vratima, mogli smo nesmetano igrat na male branke koristeći dvorišna vrata u tu svrhu, i jedna Ford 'Cortina', jedino auto u ulici, išla nam je na jetru jer nas je remetila u svakodnevnim fizičkim aktivnostima, osobito ako je bila parkirana isprid dvorišnih vrata.

  • Momak-tatica - U doba puberteta, moj pape diga je kredit i proda nešto zemlje te kupija ŠKODU. Nikad je neću zaboravit. Kako kod da je ružno izgledala, nije bilo velike zajebanije oko njenog održavanja. U 13 godina njene eksploatacije nikad nisam prominija gumenu manžetu stražnje poluosovine, i naučija sam poprilično automehaničarskog zanata iz libri raznih vrsta koje si moga jeftino kupit u 'znanstvenoj knjižari'. Zaminija je 'Stojadin', koji sam kupija kad sam počeja radit, i koji je bija toliko dobar da sam detaljno savlada sve tajne održavanja tomobila. Nije bilo dana da mu nije bija neki kurac. Ali bija je gušt vozat se s budućom u njemu dok je bila cura. Posli kad su došla dica nisam moga zamislit da me ujutro zajebe i ne 'upali', stanje ravno katastrofi. Koji će mi kurac takva 'kanta'? Audi A6 me ne bi tako zajebava!

  • Invalid-umirovljenik - Kad sam zbog oštećene kičme, blagodeti koju sam zaradija u HV, presta vozit, proda sam ga jer u familji nije bilo dodatnog osposobljenog vozačkog kadra. U početku mi je falija, jer više nisi moga u jednom danu obavit deset stvari već samo jednu, ali sam posli shvatija da je to velika prednost. Ta životna strka uvod je u stres koji te posli dobro zapadne.

U prošlom mileniju svi konji u motoru, skupa s konjima u kabini, nisu u prosjeku bili dovoljni za potirat auto više od 140 km/h. A nismo ni imali autoput za doć u Zagreb, već samo neki jebeni polu autoput od Zagreba do Beograda koji u Dalmaciji nije značija ništa. Nije bilo ni važno jer tomobili su bili za kurac ka' i ceste.

No tehnologija izrade automobila neprekidno je napredovala, postajali su sve kvalitetniji, jači i brži, dobivali nove osobitosti taman da im cijena stalno raste, za razliku od TV uređaja koji mo'š danas kupit za pola pristojne mirovine. Naravno, ne moje. Kako je doša 'Domovinski rat', baveći se njime tehnološki smo zaostali i tribalo je sve što imamo prodat ili sjebat jer je zastarjelo, a prilikom razdruživanja tvornica automobila ostala je Srbima. Nama je ostala tvornica tenkova, ali nije svaki čovik 007 pa da se s njim može vozit ulicom.

Tekovine Domovinskog rata su pored ostalog neka čudna vrsta kapitalizma, bogata raznim strankama svih vrsta, koje se dijelom financiraju iz proračuna (?), te smišna i sirota banana država koja ima i sabor i vladu u kojima profesionalno rade stranački zasupnici / dužnosnici, ka' zastupnici 'naroda', za plaćicu koju sami sebi odrede prema nahođenju. I za divno čudo mo'š bit saborski zastupnik, ako si pripadnik prave stranke, bez osnovne škole i bez ikakvog radnog iskustva. Čak nije bitno jesi li krivično kažnjavan ili ne. Mirakul! Čudo!

E sad, jebi ga, saborski zastupnici / dužnosnici znaju radit i po šesnaest uri na dan, par dana za redom, što ih pošteno umori, te im potom triba misec dan odmora da dođu sebi. Gotovo da ne moreju posli zasjedanja sabora ni hodat. Zato im triba osigurat auto. Kako osim sabora imamo i vladu, koja mora bit neprestano u pokretu i njima triba auto. A vlada mora bit svuda prisutna. A da bi bila svuda prisutna mora imat brz i dobar auto jer njihova aktivnost traje cili dan. Nadasve stresno! Osim autoputa, nazvanog 'Dalmatina' koji je izgrađen tijekom prošlog decenija (oko 2005. godine) ima podosta cesta koje to nisu i u lošem su stanju, pa zato auto mora imat gotovo terensku izdržljivost, a zbog stresnog obavljanja posla mora imat dobar komfor glede odmora dužnosnika između odlazaka na pojedine zadaće, na primjer zvučni sustav 7.1 Dolby Digital. Auto mora bit nadasve brz da projuri preko 'Dalmatine' i preko službeno dopuštene brzine, jer ionako su dužnosnici pod policijskom paskom te će im osigurat nesmetan prolaz bili gdje. Jedan od takvih tomobila, izdržljivih na sve moguće i koji može pružiti kratak i učinkovit odmor, može bit i vozilo prikazano na narednoj slici.

 Vozilo Audi A6
Slika* 1. Audi A6 / Nadzorna tabla. ( + / - )

Da bi se takvo auto moglo brzo vozit, vozač mora bit dobro kvalificiran, ka' što je bija vozač u filmu 'Bodyguard' (Kevin Costner i Whitney Houston u glavnim ulogama), a ako sigurnosne potrebe nalažu može bit i blindiran. Jebo te, koja bi to bruka bila da kojeg saborskog i / ili vladinog dužnosnika upuca neka nepismena budala iz tora 'stoke sitnog zuba'. Iz navedenog je razvidno da se dužnosnici ne mogu voziti u nekoj ŠKODI, pa stoga ne razumin novinare koji se bune na cijenu nabavljenih auta. Zato razumin srdžbu jednog od zastupnika koji je izjavio: - 'Hoćete da dođem kočijom u ministarstvo?'. Ne mogu zamislit da se stresom opterećeni saborski i vladini dužnosnici uz sva sranja koja moraju podnijeti od 'stoke sitnog zuba' trebaju voziti kočijom? Kako uopće nekom može past na pamet da vozilo prikazano na narednoj slici može služit obavljanu tako složenog posla?

 Kočija
Slika 2. Kočija bez konja.

Vozilo na prethodnoj slici vuće konj ili više njih, otvoreno je i kao kabriolet ima pokretni krov. To može bit romantično u proljeće i kad je lipo vrime, ali za obavljanje stresnog posla nije nikako prihvatljivo. Sporo je i korisnik, pa i konj ili konji, izloženi su vremenskim i cestovnim nedaćama. Gdje je nužno potreban komfor? O sigurnosti da i ne govorimo. Koja kočija ima kontrolu stanja vozila kao što je ima A6 prema slici 1b? Koja kočija ima stražnji spojler kao A6 glede stabilnosti vožnje? Kako se kočija kao vozilo može mjeriti, na primjer, s blindiranim autom? Ni poštanska kočija s divljeg zapada, uz svu silu konja koje ima, i naoružanog kočijaša i čuvara kalibra Calamity Jane nije mu ni blizu.

Umisto ove kočije dužnosnik bi se moga vozit u manjem autu, recimo s dvoja vrata. Na što bi to tek onda sličilo? Onako umoran od saborskih ili vladajućih djelatnosti ne bi moga izać s zadnjeg sjedala. Polomija bi leđa i zvršija u bolnici. I još ako nema DZO dobro bi ga to zapalo. A u njegovoj odsutnosti, ili nedaj Bog više njih istovremeno, ode nam mukom stečena država u pizdu materinu. Dakle, to nikako ne bi išlo. A da koristi neki veći jeftiniji auto, sa četvora vrata? I dok se vozi s njim, istina lakše će ući i izać, ali tko će izdržat truckanje i kako onda doći na odredište čio, odmoran i oran na predstojeće obveze? Kada je doša kamionom. Pa nije to isto ka' otić na janjetinu!

Ajmo razmotrit neki malo skuplji auto. Takav da mo'š ispružit noge na zadnjem sjedištu i da manje trucka. Ali gdje je onda komfor? Između dva odredišta osim slušanja Johanna Sebastiana Bacha ili Cajki u zastarjelom stereo formatu, nezamislivo je skoncentrirano usputno čitanje i razmatranje zastupničkih materijala kojih zna biti jako mnogo. Kakva korist od zastupnika / dužnosnika ako nepripremljen dođe u sabor ili na neki radni sastanak na nekom drugom mjestu, glede prodaje INE recimo, pa INA završi u rukama stranaca. Može bit da bi se moglo dogodit i da se nepovoljno proda CO, HNB ili ugovore nepovoljne koncesije? Moglo bi se i dogodit da se zbog dekoncentracije plati neki posao više puta, kao bojanje tunela.

ZAKLJUČAK: Prestrašno je ako se saborski ili vladin zastupnik / dužnosnik vozi u nekoj 'kanti' od automobila. Po mom skromnom mišljenju ništa slabije od automobila na slici 1a ne dolazi u obzir. Nema nikakvih šansi da se kočija s konjskom zapregom i konjima bilo koje vrste može kvalitativno usporediti s rasnim automobilom koji je prikazan na navedenoj slici.

 Natrag  Početna  Dalje

Članci koje ćete moguće čitati imaju za cilj da Vas nasmiju.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je nemoguća.
Ako pak sebe netko prepozna neka šuti i neka se ne ljuti.

 Vrh / Buzdo
 Vrh stranice  Blog - početna stranica