Svaka novina, mislim na tiskane publikacije i u novije vrijeme njihovi elektronički ekvivalentni dostupni preko Interneta (ne interneta), imaju svoje tipične sadržaje. Na primjer, BUG je specifična publikacija, mjesečnik, koja se bavi problematikom vezanom uz informatiku, i tu se rijetko mogu naći članci koji ne spadaju uz navedenu tematiku. Časopisi koji se izdaju na nivou države najčešće se bave problematikom koju svakodnevno gledamo na TV vijestima raznih krugovalnih postaja i imaju neko svoje umanjeno elektroničko izdanje, koje je uz pretplatu u cijelosti dostupno, a postoje i sjedišta koja služe isključivo za tračanje i razbibrigu.

Dakle, čitalački svijet ima što birati, ali prvo što stariji ljudi, kao ja, je da pogledaju novosti u dnevnim novinama na lokalnom nivou. Prvotno mi je područje interesa bila sportska rubrika, pa gradska rubrika, onda rubrika s političkim zbivanjima i crna kronika, a sada najprije pogledam stranicu gdje su osmrtnice, ponegdje zvane šoneta, a ponegdje čitulja.

To su uglavnom kratki uokvireni 'oglasi' u kojima rodbina pokojnika obavještava sugrađane da je netko od njihovih bližnjih preminuo, a mogu biti i sadržaji izraza sućuti rodbini, ili pak objava o obljetnici kao znak siječanja ili nešto sasvim drugo. Ovisno o tome koliko je pokojnik bio značajan u društvenim zbivanjima i koliko rodbina ima novaca, razlikuje se veličina i broj osmrtnica. U manjim mjestima osmrtnica se tiska i kao mali plakat koji se zalijepi na prometnija mjesta.

Zašto to sad prvo čitam? I to sve redom. Zato jer mi se dogodilo da nisam zna da mi je umro jedan dobar poznanik još iz školskih dana i nisam mu doša na sprovod, niti se žalova njegovoj familji, niti čoviku oda posljednju počast. Ispa sam nekulturan i pravi 'tovar'. Sad ih pojmljivo pratim i za oko mi je jednom prilikom zapela ova koju sam stavija u članak.

Ova šoneta iz dnevnog tiska skroz je neubičajenog sadržaja i odnosi se na nekog meni neznanog suborca. Izreza sam je i spremija. Zašto? Zato jer ukratko izražava ono što i ja mislim. Pošto nema naveden datum i mjesto pokopa pretpostavljam da je izdana kao spomen na pokojnika i protest na postojeće stanje u državi Hrvatskoj. I to prvenstveno od strane uže rodbine mlađeg naraštaja. Naime, pokojnik je umro relativno mlad i nije razvidno od posljedica kakvih bolesti, ali da je učešće u ratu imalo ulogu, pretpostavljam da je; moguće je i poginuo služeći domovini. Pokojnik je nešto mlađi od mene, časnik, što znači da nije bio neki bezveznjak, za razliku od hrpa bezveznjaka kojih možeš naći gotovo na svakom koraku. I sad se tu spominju neki moćnici (nije imenovano koji) promreženi kriminalom koji već godinama uništavaju ono za što se je borio. Što uništavaju i za što se je borio? Vjerojatno za DOMOVINU. A gdje je mjesto kriminalcima i lopovima? Valjda u zatvoru. Ako su uništavali Domovinu te već nije samo kriminal već i VELEIZDAJA.

Pomno pratim svakodnevna zbivanja u Hrvata, ali još nigdje nisam pročitao da je netko osuđen za veleizdaju. Odmah su mi pali na pamet Ameri. Ako te uhvate pijanog za volanom i još napraviš neki nered i štetu, čeka te novčana kazna, i još zatvorska kazna ili neki broj sati DRUŠTVENO KORISNOG RADA. Kakva li je tek kazna za veleizdaju? A što je s lopovima u nas? Čitam da su nam zatvori puni, i da triba izgraditi nove, te da jedan od novijih ima centralno grijanje? I ne samo to, glede humanosti društva prema njima, imaju pravo na dnevne novine, knjižnicu, TV u ćeliji i možda Internet? Jedu spizu na moj račun i ništa ne rade? A ja sam do nedavno rintao u skučenom prostoru bez svega toga za mizernu lovu? U čemu je razlika?

• Zatvor: Boraviš u ćeliji 2×3 m, sam ako si bio neka 'faca'.
  Posao: Boraviš s kolegom u buži 2.75×2.75 m s gomilom opreme izad leđa.
  
  
• Zatvor: Dobiješ triput dnevno spizu mukte.
  Posao: Dobiješ kratku pauzu za merendu, i to što pojedeš moraš sam platiti.
  
  
• Zatvor: Ako si dobar, dobiješ slobodno za vikend.
  Posao: Ako si dobar, uvale ti još više posla, tako da moraš radit i vikendom.
  
  
• Zatvor: Stražar ti otvara i zatvara vrata.
  Posao: Moraš nositi kojekakve ključeve i otvarati i zatvarati vrata sam.
  
  
• Zatvor: Možeš gledati TV i igrati igrice do mile volje.
  Posao: Čim te uhvate da gledaš TV ili igraš igrice - sranje!
  
  
• Zatvor: Imaš vlastiti WC.
  Posao: WC dijeliš s hrpom idiota koji pišaju po dasci.
  
  
• Zatvor: Prijatelji i rođaci smiju doći u posjet.
  Posao: Nema vizite, jedini kontakt s obitelji je brzoglas ili e-mail.
  
  
• Zatvor: Troškove uzdržavanja plaćaju porezni obveznici; ne moraš čak ni raditi.
  Posao: Od plaće ti svašta odbijaju glede 'održavanja' zatvora i zatvorenika.
  
  
• Zatvor: Moraš se nositi sa sadistički nastrojenim upraviteljima.
  Posao: Tu ih zovu tajnicima, menadžerima, ravnateljima ili nekim drugim imenom.
  

Ako se radi na slabo plaćenom radnom mjestu, bez mogućnosti napredovanja, o ovome treba dobro razmisliti pred odlazak u mirovinu. Opljačkati banku, na primjer. Za opljačkat domovinu trebaš biti jači kalibar. Uz savršeno 'skrojene' zakone, ako imaš dobrog advokata, ili tim advokata specijaliziranih za obranu kriminalaca od pravosudnih tijela koja te progone, neće ti falit ni 'ptičjeg mlika'.

A društveno koristan rad? Da sam ja neka vlast, u zakonu bi pisalo da barem preko ljeta moraju nešto raditi po tom pitanju. Ima sela bez struje i vode kako na kopnu tako i na otocima koliko hoćeš. Nasipi za zaštitu od poplava i kanali za navodnjavanje spadaju u djelatno sličnu kategoriju. Ja bi lipo za ekipu zatvorenika, osobito 'domoljuba' organizira šesnćest (16) satno radno vrime uz osiguran šator, spizu i čuvare i da lipo kopaju kanale ili prave nasipe dok ne odsluže kaznu ili ne krepaju. Okrutno? Nije! Okrutno je ono što su 'domoljubi' učinili od moje domovine.

P.S. Pokoj ti duši ratniče. Počivao u miru Božjem. Samo se nadam da od tamo gdje si sad da ne moraš trpit i gledat sva ova sranja u cirkusu od države, ka šta ih moram trpit i gledat ja, jer sam na nesreću još uvijek živ.