Robovlasnički kapitalizam

Ljudi često razmišljaju koja je osnovna tekovina Domovinskog rata, osim obrane domovine naravno, i koji je društveni poredak na snazi. Prema knjigama koje su se svojevremeno koristile, tijekom razvoja čovječanstva postojala su različita društvena uređenja, od prvobitne zajednice do socijalističkog društvenog uređenja. Iskustvo iz moje porodice ukazuje da je u Hrvata društveno uređenje koje bi se moglo nazvati robovlasnički kapitalizam.

Kako dođoh do te spoznaje?

U nestašici posla kćer mi je prihvatila ponudu jednog stranog investitora (poduzetnika) da radi kao prodavačica ekskluzivne bižuterije u njegovom dućanu na 'Voćnom trgu' u Splitu. Glede posla otišla je na par dana u Dubrovnik na obuku, za koju je smještaj i hranu morala platit sama. Za nevirovat! Kako bilo da bilo, vlasnik firme, stariji fini gospodin, pun love, prilično ugodne vanjštine, inozemni poduzetnik, pozove je na večeru na svoj brod. Prevedeno, uljudan poziv za seksanje koji je ona odbila s izgovorom da je umorna od posla i da je boli glava. Za ne falit, uskočija mu je i sin kad je vidio da mu je stari izvisio, ali nije ni on bolje proša.

E tada su nastupili problemi, jer se je dotadašnja ocvala pratilja inozemnog poduzetnika, ujedno i šefica butige, smatrala ugroženom, te je upotrebljavala sva sredstva kako bi rad moje kćeri prikazala nekvalitetnim. Čak nagovorila brižnog poduzetnika da joj prijeti otkazom jer ionako ne radi osam (8) sati dnevno već svega šest (6) iako je radila svaku subotu i nedjelju. Dakle 42 sata tjedno, sve je po zakonu, a dan odmora u tjednu ne postoji. Shvativši okolnosti kćer mi je dala otkaz. Jebi ga, za sve sam ja (pape) kriv jer sam kćer odgojio da ne bude SPONZORUŠA. Greška, velika greška!

Iz navedenog se da zaključiti da su radnici 'gospodaru' neprekidno raspoloživi, pa ako treba i zbog njegovih posebnih prohtijeva, što je slučaj u robovlasničkom sustavu. No robovlasnik vodi brigu da im osigura spizu i spavanje kako bi mogli rintat. Mora, iako ga nije volja, jer kakva mu korist od radnika koji ne može radit. Ameri su to davno shvatili pa su uveli kapitalističko društveno uređenje u kojem je sve isto, samo što poslodavac radniku daje plaču dovoljnu da ima za jest i iznajmit kakav sobičak za spavat, a kad radnik omatori jednostavno mu da otkaz. Još ako je u điru velika nezaposlenost, novog radnika može brzo naći za još manju plaću i ucjenjivati ga otkazom po volji. Ako poslodavac sazna da radnik ima kredit, tek mu onda može raditi što hoće, jer zna da će ovaj odraditi sve moguće i nemoguće stvari ne bi li zadržao posao. Ne mora vodit brigu ni o njegovom zdravlju, a kamoli o kakvom mirovinskom fondu.

Kad se sve skupa zbroji moj je zaključak da je društveno uređenje u Hrvata robovlasnički kapitalizam kojeg mogu uspješno, osim domaćih, iskoristiti i inozemni ulagači, i da im naša vlada i naš zakonski sustav u tome svestrano pomažu. Ulazak u NATO i EU su začin za sve to, koji omogućava kvalitetni 'najam' svoje vojske i prirodnih resursa za tuđu korist. NATO vojska je plaćenička tvorevina - čudovište kojemu se je Vlada RH veselo pridružila, 'Mala zemlja za Veliki savez', valjda prema onoj 'Nas i Kineza preko milijarde'. Ulazak u EU omogućit će da stranci na ovim terenima rade što ih volja sviđalo se to nama ili ne. Ako se kome ne sviđa može ići gdje hoće, ionako će mu granice EU biti širom otvorene. Neš' ti nekog velikog faktora raditi u svojoj domovini u svom gradu gdje po ulici govore tvojim materinjim jezikom. To je važno samo zatucanim budalama, ali zato nije svestranim i obrazovanim kozmopolitima. No, to je ipak mišljenje jedne sićušne, beznačajne, nepismene i neuke jedinke - mene.

 NATO - EU logo
Slika 1. Udruge snova.

Ovo što smo dopustili u vlastitoj državi, danas pametan Amerikanac ne radi. Na primjer, Bill Hewlett i Dave Packard, osnivači tvrtke HP koja širom svijeta ima mnoštvo svojih firmi, razvili su posebnu kulturu ponašanja u firmama, u kojima ih svaki zaposlenik tvrtke doživljava kao vlastitu, podijelili su dionice radnicima (o.a. nezamislivo u Hrvata), uveli porodiljni dopust i za muškarce, kao i dodatno zdravstveno osiguranje zaposlenicima uz zaštitu zaposlenja. Osmislili su 'otvorena' radno okruženje - radne prostore bez vrata, napravili u krugu firmi dječje vrtiće i uveli skraćeno radno vrijeme za mlade majke (o.a. ministri i poduzetnici, čitate li Vi ovo?). Svakog petka radi se kraće, a radni tjedan završava feštom s jelom i pićem. Za nevjerovati! U Americi!

 Natrag  Početna  Dalje

Članci koje ćete moguće čitati imaju za cilj da Vas nasmiju.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je nemoguća.
Ako pak sebe netko prepozna neka šuti i neka se ne ljuti.

 Vrh / Buzdo
 Vrh stranice  Blog - početna stranica